Početak
In principio erat verbu
et verbum erat apud deum
et deus erat verbum
Na početku stvorio je svjetlo,
i čovjeka da mu bude slika:
«Evo ti pa vladaj zemljom pravedno.»
Prvo vrijeme čovjek bješe dobar,
bješe slika i prilika Boga,
sve dok nije htio puno više.
Na svog brata digao je ruku,
otimao zemlju, latio se mača,
prevario svoga Oca i zagazi u grijeh.
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.
I od tada čovjek vara Boga,
na sve strane ratovi i droga,
kao da je zemlja izgubljeni svijet.
Svađaju se narodi i rase,
i proroci lažni zaluđuju mase.
Djeca, vjera, tijelo - prodaje se sve.
Nekad čovjek bješe samo lovac,
a sad bližnjeg ubija za novac.
Napada i krade i svijetom sije strah.
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.
Tvoje riječi izvrnuli, Bože,
k'o da s vragom žive ispod kože.
Ne znaju za milost, ni za kajanje.
A ja neću živjet u tom grijehu,
neću takav put za našu djecu.
E, da može moja pjesma popraviti svijet!
Obranimo ljubav, ona svima treba,
praštanje i nada darovi su s neba.
Pogledaj u oči Stvoritelju svom!
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.
atnici svjetla
Kada vidiš kamen
na kojemu piše
da je ratnik pao
i nema ga više,
nemoj samo proći
k'o da ne postoji
tu su hrabro pali prijatelji moji.
Slušaj kako grmi,
kako more pjeni,
pitaju te jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli,
nek' mi braća znaju
heroji se nikad ne zaboravljaju.
Branili su zemlju,
i rame uz rame
k'o ratnici svjetla
stali protiv tame.
Zato zora sviće,
zato dan se budi,
hvala im na svemu,
slobodni smo ljudi.
Post je objavljen 31.12.2006. u 14:40 sati.