Pričala sam jučer sa prijateljicom koja je pobjegla iz Bosne za vrijeme rata.Suze su mi došle na oči kad sam slušala što su svašta proživjeli dok su bježale njena majka i ona(tada je imala tri godine,a to joj je majka ispričala).Zatim je bila dvije godine bez oca koji je morao u rat zajedno s drugim očevima.Majka radila 13 sati na dan kako bi prehranila obitelj,a ona gledala kako sva ona djeca u Njemačkoj imaju oca,a njen nije tu.A zatim kada je cijela obitelj došla,posljedice od rata bile su ogromne,histerija,svađe,prepiranja...
Zatim se sjetim kako mi je davno pričala jedna druga djevojka iz Vukovara kako mrzi ići u Vukovar iako joj je sada tamo baka.Kaže točno se zna tko je Hrvat,a tko Srbin.Kupuješ na tržnici nešto,a možda pare daješ upravo onoj osobi koja ti je ubila oca.Najviše me zgrozilo kada mi je rekla da šećeš tom istom tržnicom i vidiš na prodaji svoj obiteljski album i još neke stvari iz tvoje kuće koju su upravo ti koji sada to prodaju opljačkali.A nikome ništa,samo se okreneš i možeš plakat,drugo ti ne preostaje.I opet sjetim se one njene rečenice:»A možda ti je baš ta osoba ubila oca» (kako ste uspjeli shvatiti njen je otac ubijen u ratu)
Jedna druga djevojka bila je nešto starija kada je bježala te priča kako se sječa granata,bomba koje su letjele iznad autobusa dok su oni prolazili,sjeća se ljudi koji su ulazili u autobus s puškama i derali se na balavu djecu i prestrašene žene.Djeca nisu smjela govoriti kako ne bi ovi shvatili od kuda su,a nisu smjela ni plakati.Sjeća se kako bi neke ljude izveli iz autobusa,a potom čuli pucanj.Sjeća se svih grozota i danas kada čuje grmljavinu skriva se doma ispod pokrivača i drhti.
Zašto ovo pišem?
Zato jer sam iskreno zgrožena i sramim se države u kojoj živim!
Za vrijeme rata bilo je toliko patnje,stradavanja,gubitaka i rat je svakako trebalo zaustaviti.
A tko ga je zaustavio?Oni ljudi koji su napustili domove i obitelj kako bi branili svoju državu.
A gdje su sada ti ljudi?Kako država postupa s njima?Kao sa životinjama!
A ono zbog čega se zgrožavam jest to da Srbima gradimo kuće,a branitelji koji su svoje napustili kako bi nas obranili od Srba sada žive po kojekakvim stračarama.
Eto pa kako živim u Puli navesti ću tragičan primjer branitelja na Valovinama.
Ljudi moji,ono gdje oni žive već 13 godina,ono je grozno.To su stare stračare,ne znam jel ono uopće ima struje i vode,sve vlažno budući da je uz more,to je par metara kvadratnih čiste bijede.Kada sam tamo šetala nisam ni slutila da tamo netko živi,samo sam se zgražala kako je to staro i zapušteno i jezivo.A kada sam saznala da tamo već 13.godina žive branitelji ostala sam bez riječi.A onda osvane u novinama kako je netko crvenim sprejem na podu napisao: »Zaklat ćemo vas dok spavate»,»Vratite nam Valovine» i tome sl. natpise.Da,kao da oni uživaju tamo!Jednostavno ne možeš vjerovati da netko to uopće može napisati.Kao da dovoljno ne pate i ovako nego im je još i to potrebno.
Da imam novaca sama bih izgradila stanove za te jadne ljude!
A s druge strane,evo opet ću navesti samo Pulu kao primjer,ima toliko napuštenih zgrada koje se samo puštaju da propadaju umjesto da ih se malo obnovi i dodijeli im se neka svrha.Eto jedna zgrada Rojca npr.,cijela zgrada Italuniona,zatim razni vojni objekti pored mora koji su dobro izgrađeni i dosta veliki (dakle u Puli i okolici),ali nitko ne brine o njima i sada su već devastirani i propadaju.A sve će to propasti skroz jer nikog nije briga.Tu bi mogla biti uređena tolika prihvatilišta,napravljeni stanovi,pa makar skromni,ali barem za normalan život,humani život.Moglo bi tu biti još mnogo toga – i to samo da se na vrijeme preuredilo,obnovilo...ili da se to učini dok još nije prekasno.
Ali ne,to ne očekujem od ove države.Očekujem izgradnju još nekih stanova koji će biti dodijeljenji Srbima (jer im to dugujemo?),očekujem još samoubojstava branitelja,očekujem još tuge i bijede ljudi poput onih sa Valovina....I sve mi se to gadi!
Gade mi se ljudi koji su na vlasti,koji su dobro upoznati sa svim tim i koji ništa ne čine osim što podmiruju svoje pohlepne «potrebe» i kradu,gadi mi se ova država i način na koji se «odužila» onima koji su je stvorili(jer bez njih je ne bi ni bilo)
I nemojte misliti da mislim da je drugdje bolje.Svaka država ima svoja sranja.Ali ja živim u ovoj i kako sam rekla,sve mi se to gadi.
A ona cura iz Vukovara sad živi u jednom stanu koji se nalazi u jedno zgradi koja je cijela izgrađena upravo za obitelji branitelja.Da vi vidite kako je to bezveze izgrađeno,ono tek tako da jest,vidjeli biste koliko država misli na takve.To je čisti pokazatelj nepoštivanja i onoga: «Ma tko te jebe».To sve sobice u nekim nepravilnim oblicima,zidovi se spajuju u obliku trokuta,ne možeš namještaj staviti,pa ne radi ovo,ne radi ono,zapravo ti treba duplo više novaca za popravke tih radova nego što bi ti trebalo da si i sam kupiš nešto.
I opet si na nuli.
Eto toliko od mene.Žao mi je što je tema ovako negativna,ali mislim da se neke stvari ne smiju tek tako zaboraviti,a neke se ne smiju tek tako dopustiti jer to ide na tuđu nesreću,a našu sramotu i zadovoljstvo onih koji to najmanje zaslužuju.
Za kraj jedna pjesma,odnosno refren od jedne punk grupe iz Pule,Antitodor:
...
I tek sad vidim što je nastalo,
i tek sad znam za koga se ginulo,
i već sad gadi mi se ovo sve
Daj vec jednom hajmo od tud!
...
Post je objavljen 31.12.2006. u 12:03 sati.