PRVI JANUAR
"Halo? Ej, čao!
Ja sam, zar mi ne znaš glas?
Zvao sam te, nisi bila tu.
Pa eto, malo cugam,
znam to nije spas.
Ništa, želim ti sretnu novu godinu,
ćao!"
Pomisli u ponoć na mene, na nas,
pomisli na Šoltu, na klince i bas.
Možda novi januar donosi spas,
pomisli u ponoć na mene, na nas.
Ne daj da nam snegovi zaveju trag,
pogledaj kroz prozor kad sklopi se sat.
Nosiće te mašta ko čarobni sag,
ne daj da nam snegovi zaveju trag.
"Halo, tu je društvo, hajde dođi i ti.
Da, i on je sa mnom, pa šta s tim?
Čula sam da negde si u planini,
Ma dođi, tako želim da te poljubim, sad.
Pomisli u ponoć..."
Balašević
Evo, došla je još jedna Nova godina... I ja, kao mnogi, razmišljam o svim onim danima koji su prošli... Svom vremenu kojeg sam potrošila... Možda svo to vrijeme nisam najbolje iskoristila, ne znam...
Prošla godina... Zadnjih 12 mjeseci... 365 dana... 8760 sati... 525 600 minuta... Čini se tako strašno puno vremena kad gledam ove brojke... A ipak... Toliko je brzo to prošlo...
Što se promijenilo??? Ne znam...
Skratila sam kosu. Počela pisati. Voljela sam. (Barem sam mislila da sam voljela.) Bila razočarana i slomljena srca. Bila izgubljena u mraku i sjenkama. Upoznala svog anđela i (nadam se) pravu ljubav. Počela sam tragati za svjetlom...
I sad ove riječi piše možda sasvim druga osoba koja je postojala 365 dana prije... I dalje sanjarka. I dalje s neobičnim navikama i hrpama svojih ludih ideja i mušica...
Ali... Nešto se promijenilo u temeljima mene. Možda sam malo i odrasla, tko zna. Ali ono što se doista promijenilo je to da sam sretnija. Potpunija. Možda i mrvicu bolja osoba.
Velik dio moje prošle godine obilježila su burna razdoblja, sivilo i suze. Skrivala sam to koliko god se dalo, ali... Doista je bilo tako.
I zadnju Novu dočekala sam sa suzama u očima... Posve sama, na balkonu svoje sobe u ulici livada s očima uprtim na plamena cvjetove na nebu... Prekrasna slika iznad mene... Zvijezdani sjaj miješao se sa tim magičnim šarama... Ali ja sve to nisam vidjela, jer oči su mi bile mutne i prazne...
Osjećala sam se posve samo, zaboravljeno, tužno... Toliko sam željela nekog uz sebe... Toliko... To je možda bila i moja novogodišnja želja... Netko... Da me primi u svoj zagrljaj... I da me ne pušta....
365 dana poslije i ja ispisujem ove riječi... I... Imam sve što sam željela... U godinu 2007. ući ću u toplini naručja svog anđela... U novu godinu dočekat ću u ljubavi... I sreći...
Nova stranica u novoj godini se okreće... Toliko listova još moram ispisati... Ne znam što mi ti novi dani nose... Novi problemi, novi izazovi, nove tuge, ali i isto tako nove radosti... Nadam se da će u novoj godini postojati neka bolja, jača i sretnija ja... Nadam se da će se želje svih mojih najdražih u novoj godini ispuniti... I da će ona Nova godina i njima značiti sreću...
ŽELIM VAM SVE NAJBOLJE U NOVOJ GODINI...
Post je objavljen 31.12.2006. u 10:42 sati.