TRI ŽELJE
Jednomu se čovjeku javi anđeo, i rekne mu da će mu ispuniti tri želje, kao nagradu za dobra djela, koja je činio.
Čovjek se obveseli, i najprije zaište mnogo novaca.
Anđeo smjesta istrese pred čovjeka vreću zlatnika. I nestane.
Čovjek stade nemilice trošiti novac na svakojake stvari. Priređivao je gozbe, podigao sebi velik i raskošan dvorac, nakupovao mnoštvo skupocijenih predmeta, putovao svijetom gdje mu je palo na um, trošio novac u kockarnicama... Ali ga nikako nije uspio potrošiti.
Ipak, taj ga je život ubrzo iscrpio. Zasitio se svih užitaka, više mu ništa nisu značile raskošne i skupe stvari, još manje su mu značila lažna prijateljstva ljudi, koji su se za nj lijepili zbog njegova novca. I tako se on lati vinske čaše, i postade ovisnik o njoj. Pio je i pio da bi zaboravio da ga bogatstvo nije učinilo sretnim, već naprotiv, nesretnim. Toliko je pio da se razbolio.
Sjetio se da su mu ostale još dvije želje.
Poče prizivati anđela. Andjeo se pojavi, i čovjek ga skrušeno zamoli da mu vrati zdravlje, i oslobodi ga ovisnosti o alkoholu. Anđeo mu ispuni želju.
Ostala je još jedna, poslednja želja. Čovjek se plašio izreći bilo
kakvu želju, da ga ne bi snašla nova nevolja. Mozgao je, mozgao,
i naposljetku domozgao što bi bilo najpametnije poželjeti - da zaboravi da je bio bogat, i da je postao pijanac, i da se nađe u vremenu kada još ništa od toga nije iskusio.
Anđeo mu ispuni i tu želju, i čovjek postade ono, što je bio - sasvim običan čovjek.
(U navodu kod I. Shaha, prijevod V.K.) preuzeto iz
knjige VRLINE MIRA koju je, kao zbornik priča, sačinila Vesna Krmpotić
Post je objavljen 31.12.2006. u 05:19 sati.