Evo, dok stara godina polako izmiče, ja sjedim tu i gledam kako mi se mačak pari s plišanom igračkom i pri tom čini neizrecive grimase. Dok razmišljam kako ga uskoro treba odvest uškopit, naumpala mi je ideja da bi mogo napisat kratak pregled ove bizarne godine. Potaknuto to animal sexom ili ne, evo što slijedi:
Sam početak je bio prilično frustrirajući jer sam čitav siječanj i dio veljače proveo tražeći odgovarajuću košulju za maturalnu festu. Naravno, kada vam je moja mati mati, onda tražite košulju koja savršeno odgovara partneričinoj haljini. A partnerica (moja rodica, btw, prva) je izgledala predivno u Diorovoj pinky haljini iz sedamdesetih, potpuno dugoj i s predivnim bolerom na ramenima. Nikome se nije svidjela jer je u modi sada imati što manje robe na sebi. A meni je bio problem pronaći u Dubrovniku pinky košulju točno određene nijanse. Kako takva u ovom modno zakinutom gradu ne postoji, (ne)zadovoljio sam se bijelom. Srećom, zlatna kravata se slagala s nekim zlatnim kurčićima na pinky haljini.
Maturalna je bila total disaster (za mene) jer sam ja Drvena Marija tako da sam presjedo čitavu večer (a i rodici se nije plesalo jer nije baš bila sigurna na štiklama). Jedino sam pomaknuo svoju masu kada se razrednica sažalila nada mnom i pozvala me na neki nespretni dvokorak. Sve svršilo bez posljedica, iako je iza nje sa mnom plesala i profa iz grčkog! Ukratko, šteta para...
Nakon svega toga došo je na red maturalni. "Ljekovito bilje Župe dubrovačke i njegova svojstva". Baš prikladno za mrgu poput mene. Neću se puno zadržavat na tome jer se uglavnom svodi na nekoliko stanja svijesti: letargija, letargija, advance letargija, experienced letargija i bjesomučno pisanje maturalnog zadnja dva dana prije roka. Ali dobio pet, naravno.
Hmmm, koja li je ono beznačajna stvar uslijedila nakon toga... Da vidimo: ispravljanje grčkog (Antigona, Antiogona, Antigona iiiii, ovaj, da Antigona), skoro pa uzaludni pokušaji da se ne rokne matematika (koja se roknula na polugodištu), ispravljanje fizike (zajebala me bolest u prvom polugodištu kad sam ležo tjedan dana u bolnici jer me bolila čitava lijeva strana trupa; nakon bojazni da je slijepo crijevo, doktori su ustvrdili da je "upala mišića", njihov izraz kad nemaju blage veze što ti je; meni super jer saznah da barem imam mišiće...), ispravljanje zemljopisa (ne pitajte kako dobih jedan na testu, možda je onaj odgovor "Jadransko more je dio svjetskog mora, ima puno riba i nije baš ekstra čisto" utjeco na konačnu ocjenu...), ispravljanje ko zna čega...
Fala Svevišnjem, poispravljah sve, prođoh s četri i onda se odmarah sve do pred maturu. Tek početkom šestog počeh nešto radit. Hrvatski, latinski i biologija. Mislim da mi je tu kosa počela ispadat (i ne zaustavlja se više) budući da sam je svu počupo od nerava koji su me drmali. A onda i sama matura. Hrvatski = sve o Dostojevskom, Krležin jebeni ekspresinonizam i leksička posudba. Ja izvuko pet, a samo zato jer sam se pobio s ovom drugom profom iz hrv oko usporedbe Balzaca i Dostojevskog. Nakon deset minuta prepiranja i natezanja, shvatili smo da govorimo isto (tj. ona je shvatila da ja govorim ISPRAVNO čitavo vrijeme. A zadaćnica je, naravno, bila hit sezone). Biologiju i obranu maturalnog sam također rasturio, neš ti problema, pa za biologiju sam rođen! A i profa me volila pa... (ne u TOM smislu, vi, vi... ah, Suuunca moja!). A latinski sam odgovaro ko izlobotomirana hobotnica, fakat se sam sebi čudim što to izvukoh četiri, ne znam koliko su profe uopće bile gluhe! A tek zadaćnica iz latinskog; to je bilo bizarnije od provale Vezuva! Nakon što sam preveo prva tri ogromna odlomka, dopizilo mi je kuhat se na suncu u onom razredu pa sam ostatak preveo tipa „išli smo tamo putem ali smo se s polovice vratili jer smo zaboravili kocku...“. A radilo se o Galskim ratovima, ako se ne varam. Užas...
A onda je uslijedilo ogromno prazno razdoblje (ne)učenja za prijemni. I tako sam dobro (ne)naučio da sam se sam sebi (ne)divio na sposobnosti (ne)pamćenja (pre)glupih informacija! I izgubih pola živčanih stanica tijekom pisanja prijemnog. I živcirah se čitav tjedan da vidim hoće li se spustit lista. I spustila se!! I ja se upisah. I bijah sretan...
Ljeto je pošlo a da nisam ni tri puta bućnuo svoju pretilu presvijetlu u izrazito čisto more okolo Grada. Zagreb se primako brzinom šepave svjetlosti i ja se zatekoh kako pakiram stvari jer je afinamente vakat za selit se u velegrad! I dođoh u Dubravu, upoznah početak svog pakla direkt vezan za spomenutu Dubravu, oporavih se od megainfarkta nakon što upoznah cimere. S početka mi je bilo dosadno na faksu jer nisam poznavo nikog živog. Ali tog sudbonosnog utorka prije praktikuma, naišla je Ivana aka Ifka aka Žutoperak (sada smeđi Žutoperak) i sramežljivo me pitala „jesam li i ja biologija“! Ja rekoh da jesam. I tako smo se upoznali. I postali best friends. A poslije praktikuma, na predavanju, sam Bog je posjeo kraj mene mog dragog Miškeca. Isprva mi je išlo na živce što je toliko pričljiv i što me non stop nešto zapitkuje. Pomislih si da je neopisivo dosadan i da me samo zajebava (moj obrambeni mehanizam). Ali taj dan smo se sprijateljili. I sada ne mogu zamislit Zagreb bez njega. Niti bez Žutoperka! Dobro, niti bez ostalih harpija ali ovo dvoje mi je nezamjenjivo! I ja njih jako volim.
Ostalo što je obilježilo zadnju trijadu u godini je proširivanje blogosfere na ljude upitne starosne dobi i čudnih svjetonazora, lude i opičene preko svake mjere, ljude čije komentare ne mogu dočekat da pročitam. I drago mi je što me netko dobrovoljno trpi (Žutoperak i Miško nemaju izbora). Thanks guys!
Osim toga, promijenio se i moj glazbeni ukus tako da sad u obzir dolazi sve osim narodnjaka i preortodoksnog rapa. Preferiram metal i blues. Odlična kombinacija, zar ne? Like I care. Ali trebate viđet moj mix na mp3 (koji je preko Božića evoluirao u mp4)! Prvo ide Pink, pa Apocalyptica, pa Sorkočević, pa Soilwork pa par pjesama od Tereze Kesovije da sve začinim tehnom i Cranberriesima. I onda mi ljudi govore da se ja ne mogu pronać u glazbi. Ma odakle vam to, molim vas???
Eto, danas je (već) zadnji dan ove godine, ja jedva čekam kad ću u Zagreb da se vidim sa svojim zaručnikom i sa Žutoperkom... I nastojat ću u novoj godini bit pametniji, pažljiviji s parama, nemilosrdniji s gljivicama i pažljiviji prema ljudima oko sebe... (NOT!!!!). Ma ne, bit ću još perverzniji, odvratniji i morbidniji, „prcat“ ću nemilosrdno i živo će mi se jebat!! Jedino ću fakat pazit na pare, ipak moram nešto jest (iako pare imaju odvratan okus, trust me, I tried)!
Još bi se htio zahvalit ekipi od ovog četvrtka i od ovog petka koja me nasmijala do suza i s kojima sam se opet osjećo ko u srednjoj. You haven`t lost your touch! Thanks. I vidimo se dogodine!
SRETNA VAM NOVA!!!
Post je objavljen 31.12.2006. u 01:43 sati.