Ne tako davno, na polovici našeg drugog tisućljeća, čovjek je bio u konstantnoj potrazi za zlatom. Zbog najmanjih grumena toga svjetlucavoga elementa, gubile su se glave, figurativno, ali i doslovno. Krvnici su jedva čekali da upotrijebe svoju netom naoštrenu sjekiru na vratovima kradljivaca grumenja. Ne treba ni spominjati da nisu bili baš neki matematičari, a ni fizičari, pa im putanja sjekire nije uvijek završavala na vratu žrtve, već koji put i na ramenu, pa u ključnoj kosti, ponekad čak i na leđima nesretnog kradljivca. Kao da ni to nije bilo dovoljno, smeteni vlastitim neuspjehom, znali su dodatno i po par puta promašiti metu... Iz razumljivih su ih razloga kasnije zamijenile giljotine, prava remekdjela smaknuća.
Današnja se situacija nije mnogo promijenila. ¨In a galaxy far far away¨, postoji zemlja zvana Hrvatska, koju strani narodi, poput primjerice Amerikanaca, zdušno nazivaju Italijom, bez obzira koliko im se puta objasnilo da je Hrvatska zemlja za sebe. Ma sve je to u redu, bitno da imaju McDonalds i Coca Colu, to je za njih ionako okosnica civilizacije. Eh, da... I svjetsku premoć s bezbrojnim nuklearnim glavama... Zašto sam spomenuo da se situacija danas nije mnogo promijenila? Iz jednostavnog razloga što volim laprdati svašta, ali ne samo zato... Naime, čovjek je i dalje u konstantnoj potrazi za blagom, nečim svojim, nedostižnim, nadasve vrijednim. Jedino što nema giljotina... Pih! Baš šteta, to je bilo nešto... Cijela ceremonija, ljudi su se svezani penjali na povišeno postolje i stavljali vrat u kalup, dok su promatrači zadovoljno klicali. Većina je dovodila djecu da prisustvuju tom veličanstvenom događaju! Zatim se oštri metal naglo strmopizdio i glava je poletjela u košaru postavljenu ispred kalupa. Krv je frcala, ljudi su klicali, djeca se smješila i pljeskala, bio je to pravi obiteljski doživljaj... Ah... To su bila vremena... Bez obzira na nedostatak giljotina u današnjim društvima, uvriježena potraga se nastavila. U američkoj Italiji, odnosno Hrvatskoj, probudila se nova svijest. Revolucija je uzela maha, ljudi su počinjali napuštati dnevne i noćne aktivnosti i posvetili se potrazi kakvu svijet još nije vidio... Oprema istraživača novoga doba sastoji se od običnih traperica, majice dugih rukava, neobaveznog kaputa, čvrstih rukavica i obavezne velike crne vreće. Ako ste osoba jače konstitucije, onda je preporučljivo uzeti još jednu crnu vreću, koje su poput onih za smeće, uz iznimku što ove služe višoj svrsi. Zadovoljavanju istraživalačkih strasti i vrtoglavi profit od bezbrojnih dnevnih ekspedicija...
Marko, stari veteran, u svojim 60-tim godinama, odlučio je učiniti taj odvažni korak, te se prepustiti potrazi svoga života.......
(to be continued... end of part 1)
Post je objavljen 30.12.2006. u 23:40 sati.