Marketing
Blagdanska opažanja
Prva runda blagdana je gotova i nije bila toliko pogubna. Jest, naždrali smo se kao sumo hrvači pušteni s lanca nakon višetjedne dijete, ali fino sam se odmorila i dobila poklon koji sam priželjkivala te naručila. Kuharica Ane Ugarković. Baš sam predvidljiva i prozaična.
Blagdansko raspoloženje me očigledno smekšalo i zavrtilo mi umom pa sam dopustila drugi susret Tomišići:Zibari, ali ovaj put na zibarskom terenu, u paklenom grotlu Sloboštine, na vještičjoj kuhinji. Ali unatoč mom dramatiziranju, bilo je prilično u redu. Nadam se da smo sad odradili međuroditeljske susrete za ovaj milenij. Stablo ne pada daleko od jabuke, pa moram pohvaliti majku: domaći orahovac, pršut, masline & sir, zec na mediteranski s njokima punjenima sirom i rikolom (njoki su kupljeni, Vidica ipak nije Nermina Curbrigen), čupava salata, pečena paprika, teran, pita od sira, čokolade, lješnjaka i trešnji. Tko je ne bi poželio! Vidicu, mislim.
Ovom prilikom, moram zahvaliti na krasnom božićnom daru svojoj sponzorici Ines. Termočarape Hello Kitty. Kaj nisu cukrene? I nisam ih obukla samo za slikanje.
(Danči, i tvoj pekmez je super, danas smo ga ujutro mazali s jabukama u šlafroku.)
Ako ste pratili posljednji post u kojem sam se obrušila na Gloriju, s oduševljenjem mogu reći da se u međuvremenu dogodila mala revolucija! Volim umišljati da sam ja odgovorna za to pa ću to i činiti. Dakle, nakon godina jednoumlja, evo u friškom broju odjednom ovo...
Iz intervjua s Jelenom Dokić:
"Kako ste vi i Tin podijelili poslove u stanu?"
Tko zna o čemu govorim, zna.
Ne mogu se pohvaliti kulinarskim dostignućima u zadnje vrijeme. Bizi, bizi, bizi. Najbolja stvar bile su češnjovke s krumpirom i kiselim zeljem (vidi sliku). Zimski i rustikalno, ali za prste ili batrljke lizat. Današnji objed sam zasrala jer sam bila seljanka koja je prvi put kupila batate i, kao Indijanci kad su prvi put vidjeli staklene perlice, silom ih išla raditi kao prilog malim arbunima friganima u tavi. Teška greška. Batat je fora, ali s ribama paše kao griotte sa sarmom (za znalce, referenca na Ivana Kušana.Nagradno pitanje: Iz kojeg romana?). Ne činite to kod kuće. Batat samo sa začinjenim, težim mesnim jelima ili divljači. A ako netko zna tajnu kako čistiti riblje ljuske bez da frcaju svuda okolo (ne moram za najluđu noć uopće stavljati šljokice u kosu), molim neka mi javi.
No zato je tu new entry za rubriku ZOP, Zdravica okusnog pupoljka. I to ne bilo što. U dosta dobroj konkurenciji malvazija, svi znalci više-manji daju najviše glasova Coronicinoj malvaziji (po mogućnosti 2004).
Dakle, istarska malvazija, Moreno Coronica, 2005.
Da je dobra, jest. Ja ipak više volim slatkastije, voćnije kao što su Kozlovićeve, a i dalje mi je najbolja Kabolina. Coronica je dosta drukčija, kiselkastija i jednostavnija, bez raskoši retrookusa (to je nova riječ koju sam naučila od Butkija pa je forsiram), ali fino klizi. Iako je dosta jaka, 13%, ne može joj se poreći lepršavost. (Kako samo sipam ove krasne poetične fraze iz rukava. Šteta što u školi među temama za zadaćnicu nisu bile recenzije vina. Ali to bi tada vjerojatno bilo protuzakonito.) Podsjeća na kontinentalna vina. Kao da ima krizu identiteta. Da moram ocijeniti između 1 i 10, dala bi osmicu, ali ću sljedeći put radije posegnuti za aromatičnijom, voćnom malvazijicom čisto zato što je to stvar mog osobnog tetkastog ukusa. Aha, cijena - kupila sam je davno u Metrou i mislim da je bila 60-70 kn.
Dosta kontroverzi je izazvala nedavno provarena bljuvotina od filma po imenu Love, actually. Filip i ja smatramo da je svaki naslov Jakova Sedlara bolji od te nelogične, do krajnjih granica nategnute i iritantne slinave tvorevine, ali primijetila sam da među mojim prijateljima i znancima ima i onih kojima je drag, pače - dobar. Poruka za takve: I dalje vas volim i prihvaćam kao ljudska bića, ali između nas će svejedno uvijek postojati određen nepremostiv jaz.
Ako sutra ne uspijem napisati pokoji redak, sretna vam Nova godina! Dobru zabavu i što manju štetu po organizam te materijalnu imovinu! Jelena, obuci nove crvene gaćice! Ja ću se doma kraviti, zatim spraviti ramstek u umaku od zelenog papra te odjuriti u brda iznad Samobora u vikendicu gospodina Stipeta. Društvo mojoj jetri pravit će pomno odabrana Krauthakerova graševina.
Moram li nabrzaka rezimirati 2006., evo mog izbora:
DOGAĐAJ 2006. - davanje otkaza
NAJ OSOBA 2006. - moja sadašnja šefica Sanja. A kolektivno - Afion.
RAZOČARENJE 2006. - Kviskoteka. Nedolazak Mambo Kurta. Danijelova pobjeda. Fijasko repke u Njemačkoj. Roman Ivice Prtenjače na koji svi svršavaju.
ŠOK 2006. - Gadni veliki reljefni madež koji mi je izbio na desnoj podlaktici. Spoznaja da imam kronični prhut.
NAJOMRAŽENIJA OSOBA 2006. - Milan Bandić, vodstvo bivše firme i Lea iz Big brothera. I baba iz susjednog haustora čiji televizor stalno trešti.
OTKRIĆE 2006. - blog, belgijsko pivo kao takvo. Low budget letovi iz Zagreba. Pelješac.
PIVSKA EKSKURZIJA 2006. - London kod Whiteflesh
VANJSKA KRKAČINA 2006. - možda Srčeko s kokošima s posla (ponajviše zbog načina na koji smo se ondje obrele, wink-wink), drugo mjesto dijele Domanoeta na Pelješcu i Stare staze u Istri.
UNUTARNJA KRKAČINA 2006. - To ću prepustit mužu da ocijeni pa ću naknadno javiti rezultate glasovanja.
PROMAŠAJ 2006. - kriva prijava poreza koja je rezultirala mojim plaćanjem državi, a ne obrnuto
FILM 2006. - S jedne strane Match Point, Crash i Children of Men, s druge Borat.
ALBUM 2006. - Stari Bruce i We Shall Overcome.
KONCERT 2006. - Franz Ferdinand, Šalata.
AMBICIJE I ŽELJE ZA 2007. - dati sve ispite i sastaviti sinopsis za magisterij, preživjeti kao samostalna prevoditeljica, intenzivirati bavljenje fotografijom, piti i jesti još bolje, isklesati tijelo, upasti na Kviskoteku i više putovati. Doći živa sa skijanja. Ne ubijati se od posla. Napraviti novu kuhinju. Kupiti onu pizdarijicu koja se stavi u kut predsoblja pa u njoj stoje kišobrani i reketi za badminton.
I još neke intimalije, o kojima ne bih.
Post je objavljen 30.12.2006. u 21:31 sati.