Marketing
Devetka
Jednu na drugu, nastavljam pjesme kao bisere na konac... Možda jednog dana budem imala prekrasnu ogrlicu... A možda se izgubi sjećanje na malenu sjenu koja je predugo živjela u svom vlastitom svijetu... U svojim vlastitim svjetovima...
Trenuci sreće... Želim ih zauvijek zadržati... Previše uživam u njima i sada me strah povratka natrag u tamu.
Kad bismo se barem mogli vječno smijati...
Kao velika mačka skočio je preko metalnih skalina... Usporeno... Na trenutak mi se učinilo da će pasti... A onda je samo doskočio mekano na tvrdi asfalt i nestao...
Ili opet samo san...? Ne sjećam se više.
Osjećam se kao lutka... Svi me štipaju za obraze. A ja imam osmijeh na licu. I plutam na svemu...
I zašto onda imam još uvijek čudne misli...? Zašto sanjam dugačke ulice i smrt iznad glave kad su mi oči sretne...?
Ne znam. Nisam sigurna da želim znati...
...
Zahvaljujem svima i svemu, svakoj, pa i najmanjoj točkici koji mi donose svjetlost u dane i zbog kojih nisam u mraku u zadnje vrijeme...
Post je objavljen 30.12.2006. u 20:48 sati.