vrela krv njegova tijela tjerala je vec treci dan ono sto razbijalo je otudene magle.i para sto sjednjavala se sa hladnim strujama proslosti nije mogla izbrisati tu gustocu sto opsjedala je zaboravljenu proslost.umrtvio je.govorio je kako je vec bila osusena,usne vise nisu gutale,oci vise nisu topile,a jedino sto odavalo je znakove prividne svijesti bila je prasina sto polaganim virtuoznim sinkroniziranim pokretima padala je sa mastovitih snova te usmrcene carobnice.govorio je upravo to.ona je tek usnula,govorio je.naravno.samo sto njezini snovi nece potrajati tek koji sat,njene oci nece se otvoriti dok ne pronadu caroliju koja razbit ce tisucljetnu magiju istrosenog andela smrti.znao je.ali nije govorio.a ona?ona je sljedila njega.kada je rekao da je voli,ona je odgovarala,kada je obecavao,ona se zaklinjala,kada je volio,ona je obozavala.ali voljela nije nikada.obecavsi sjeni sto pratila je vjerno da nikada nikome poklonit povjerenje nece zivjela je snove i uvjeravala one sto sanjali su lazno i sve sto joj bilo je vazno zaboravljala je prividno,no dozivljavala duboko,nesvjesno.kada procitao je rijeci koje otkrivale su ono sto usne pokrivale su,kada shvatio je da sve je samo plast otudene zavjere odlucio je igrati igru zivota i smrti i nije bio spreman izgubiti.hladnom osvetom vratio je bol sto i dalje klizila je niz njegove kosti,ponos sto vodio ga je kroz sve sto volio je i dalje osporavao je voljeti je.a volio je.i govorio je.kada nije slusala.znala je.ali zatajena pravila se da i dalje sve je obmana.i prisuljala se noc kada otkrila je lice i rekla mu da sve je samo igra zaigrane varalice,ne znajuci da on zna sve tajne i zavjere,ne znajuci koliko voli njene otrove.sablasnim pokretima zatvorio je oci koje volio je od zivota i smrti svakim trenom sve vise i vise,ne mogavsi podnijeti da ona sto dise ne voli njega pa place sve tise i tise...i sve vise i vise...umrtvljena djeva zbog zatajenih moci i krvi sto tekla je iz razlomljenih suza odluci vratiti naklonost onih koji ubijali su zbog nje i nju.i vratila se ondje gdje poljubili su se ljeta zaboravljene godine i ugledala onog koji i dalje zivio je opsesije.ne mogavsi podnjeti da ubijena bude ubila je onog cijim imenom trnci vidljivo raspolazu,o ubila je onog ciji dah ju je grijao,onog ciji pogled je ledio,a dodir palio vatru nekad samotnih planina oskude.ubila je onog cije ime ju je uzvisavalo i ciji zaziv je volio nezamislivo neizmjerno.o ubila je jer nije znala uzvratiti ljubavlju koja bijase joj obecana kao sto i sama je obecala sjeni sto pratila je vjerno,nikada nikoga,o nikada nikoga voljeti nece.i nije.i smije se..o,da,smije se...onima koji istim osmjehom uzvracaju.podsmijeh osvaja ovaj svijet.nazalost.
bez sljedeca dva imena ovaj post nebi imao nikakvu tezinu ili smisao stoga zahvaljujem predivnim muzama ali nadasve bozanstvenim virtuozima u olicju divnih mi prijatelja:andeo s greskom i rudlava;HVALA.vi ste nastavak price koju ne zelim zavrsiti a jos manje zaboraviti,vi ste sve sto zelim voljeti i ono bez cega vise ne bih znala nastavljati koracati. neprocjenjivo.
Post je objavljen 30.12.2006. u 19:52 sati.