Evo pisem post o emo iako nemam pojma o cemu se tu radi pa bih volio da mi neka pametna glavica objasni sto je to u stvari emo (emocore). U Wikipediji su veoma sturi u objasnjenju tog pojma: "Glazbeni pravac koji je podvrsta hardcore punka". Jos sam negdje procitao definiciju po kojoj emo (skraceno od emotional) sviraju mladi ljudi koji su slabi, usamljeni i imaju problema pri sklapanju ljubavnih i prijateljskih veza. Zbog toga su jako tuzni i pisu jako tuzne pjesme. Ono sto je jos cudnije da etiketa emo za neke bendove svetinja, a drugi ce se jako naljutiti ako im se priljepi. Najzanimljivije pak u citavoj stvari da se svi opet slazu kako su prvi pravi emo bend bili Rites Of Spring iz Washingtona. Ono sto sam uspio saznati o njima je da su u karijeri odrzali samo 14 koncerata i snimili jedan, navodno, dobar album. Po danasnjim standardima njihava glazba nije nikakav emo, vec normalni nerafinirani hardcore punk. Tekstovi su im melodramaticni i vise se bave unutarnjim dozivljajima, nego kritikom drustvenih zbivanja (ovo nisam izmislio vec negdje procitao). Na osnovu svega ovoga, neki su ljudi glazbu ove grupe i nazvali emotional hardcore. Na "Zen Arcade" albumu od Hüsker Dü, koji je objavljen jos 1984. godine, nailazi se konstatno na nefiltrirani hardcore punk, emocionalne pjesme i slicne stvari, jedino sto tada nije bilo nikoga da tu glazbu nazove emocore. Medjutim, izgleda da nije dovoljno samo slusati glazbu. Covjek mora imati istancan osjecaj za americki post-punk kako bi, jel, pojam emo mogao pravilno upotrijebiti. Tako su Fugazi emocore, jer su nastali od Rites Of Spring, a Nirvana nije, jer im je bio drazi heavy metal i Johnny Stulic od Washington, DC hardcorea. Emo pravac se pravo rascvjetao tek u devedesetim godinama i to, navodno, zahvaljujuci albumu "Diary" od Sunny Day Real Estate iz Seattla koje su emo-spiritualisti prozvali drugom reinkarnacijom emocorea. Super nesto.
Ali zasto ja mislim da je emo kao glazbeni zanr u stvari u kurcu? Prije svega citav pravac do danas nije proizveo istinske zvijezde, kao sto je to bila npr. Nirvana u grunge zanru. U Americi su Jimmy Eat World i Dashboard Confessional prodali nesto ploca, ali medju ekspertima jos traje svadja oko pravog svrstavanja njihove glazbe. The Van Pelt, Mineral ili Texas Is The Raeson, znalci etketiraju kao emo, ali njihove albume u trgovini se nalaze pod pop. Panic! At The Disco i My Chemical Romance su fanovi Slayera gadjali pivskim flasama na ovogodisnjem Reading festivalu. Image emo omladine je jako tesko komercijalno iskoristiti. Ja bar ne vidim po cemu se oni razlikuju od fanova britpopa. Valjda je znak raspoznavanja Fall Out Boy bedz prikacen na jeans jaknu ili aplikacija DEAD na crnom kapucineru. Kad se sve sabere, dolazi se do zakljucka da emo omladini nije lako u zivotu. Ideja da se autenticno falširani emocore proda lagano pada u vodu. Mozda je vrijeme da se proba sa drum´n´bass rivajvlom.
Post je objavljen 30.12.2006. u 15:22 sati.