On je čeka!
No, Rose je trebala vremena. Još nije bila spremna. Unatoč čežnji, unatoč želji koju je osjećala, znala je. Pravi trenutak još nije tu. Morat će pričekati. On koji je čeka.
Stoga nije ništa rekla velikoj crnoj ptici koja joj je sletjela na nadlanicu. Pogladila ju je po glavi i podigla ruku u vis. Vrana je zalepršala krilima, poletjela i odletjela. Kada je Rose predvečer ponovo prosula zrnje pticama, vrane više nije bilo. Nije se vratila te večeri, nije prenoćila u granama breze što se nadvijala nad Roseinom kućom.
Rose je toga dana napisala post.
Među slikama one slikarice pronašla je jednu. Žena u crvenoj haljini, bosonoga. Među bijelim ružama što je zasipaju, padajući s neba obojenog crvenim sutonom. Rose je napisala i nekoliko stihova:
Uzalud, mili, trnje skidaš
s tih ruža što mi ih poklanjaš.
Nema ljubavi bez bola.
K'o slavuj iz priče,
ruže ću na grudi priviti.
Nevidljivo trnje,
u crveno će ih obojiti.
Posjetitelji su komentirali i sliku i stihove.
Ljubavne su boli slatke boli. LAURA.
Lijepi stihovi. TaJana.
Gdje samo nalaziš te interesantne slike? BlackCat.
I ja volim Andersena. Baš ću potražiti i pročitati ponovo Bajku o carevom slavuju. Hvala ti što si me podsjetila na nju. PlavaLaguna.
Dobro znam kako ljubav može boljeti. Upravo sam raskinula dugogodišnju vezu. Tratinčica.
...
Kloni se onoga zbog kojeg ti srce krvari. Nije te vrijedan! M.
Rose je pročitala komentare, no nije odgovarala. Sjedila je pred ekranom svojega računala i razmišljala.
On te čeka!
Zašto se nije odazvala pozivu koji joj je Morpheus po vrani poslao?
I je li to uopće i bio poziv ...ili možda prijekor? On joj je poručivao kako je čeka, kako joj se nada.
Zašto mu onda nije odgovorila?
Zašto je, na tu poruku, u njoj zatitrao tračak ljutnje?
Čekaj!
Doći ću kad JA budem spremna ... otipkala je Rose u prostor za komentare.