Još jedno buđenje... Začudo, ovog puta bez glavobolja i prelasku iz sna u javu u jednom trzaju... Jednostavno, otvaranje očiju... I oko mene mrak... Bez noćnih mora... Bez težine... Bez ičega... Jednostavno-buđenje.
Namjerno sam maknula satove iz sobe... Vrijeme mi inače malo znači, a i ne želim znati koliko još ću čekati zoru...
Ležim na krevetu i... Pokušavam u sjećanju vratiti jučerašnji dan... Jedno prekrasno popodne... Kad smo postojali samo mi i nitko više... Kad smo se voljeli... Svime onim što jesmo... Smiješim se na tu pomisao... On sad spava negdje... A u svakom kutku moje sobe neki je podsjetnik na njega...
Dopuštam mislima da lete... Tisuće slika u glavi... Lutam nekom začaranom šumom... Probijam se kroz visoku travu, osjećam njezin miris... Ogoljele grane drveća naziru se kroz plašt magle... Kapljice vode smrznute na grančicama, zaustavljene u trenu kad su trebale pasti... I nalazim se na livadi usred šume koju je oslikao mraz... Sve je tako bijelo... Kristalići leda sjaje se na suncu...
Bila sam na tom mjestu prije nekoliko dana... Ne znam zašto mi se to sjećanje vratilo... Ali ova je misao nešto drugačija... Ovog puta nisam sama... Sa mnom je moj anđeo, ne samo srcem i dušom, nego i tijelom...
Budim se iz svojih malih sanjarenja... Gledam po svojoj sobi u mraku... Okrećem se tako da vidim kroz prozor... Zvijezde, drage moje pratiteljice... Još jedna noć u kojoj bdijete nada mnom... Gledam u njihov sjaj... A zatim me obuzima neka hladnoća... Možda i prve naznake tjeskobe ovog ranog jutra... Zamatam se u pokrivače... Ali kako otjerati hladnoću u duši???
Ponovo osjećaj neke prisutnosti u sobi... Kao da je tu još netko sa mnom... Neobično... Odjednom sam potpuno svjesna da nisam sama... Ili sam još uvijek u polusnu...
Računalo na radnom stolu pali se samo od sebe... Na zaslonu jedna draga slika, trenutak zaustavljen u jurnjavi vremena... Prizor mi donosi nova sjećanja... I hladnoće odjednom više nema...
Nešto me tjera k mojoj tipkovnici... Znam da moram pisati... Iako ne znam što, riječi ipak dolaze... Ponovo ispisujem nova i nova slova...
Znam da mi sve ovo što pišem neće imati smisla kad se potpuno probudim... Da ću pokušati shvatiti što sam to mislila dok sam ovo pisala...
Pred očima san i java ponovo su se počeli miješati... Oči se počinju sklapati... Možda se ponovo izgubim u zemlji Sna...
Post je objavljen 30.12.2006. u 05:40 sati.