Marketing
Rezime
Rezime. Reži me.
Nema baš veze jedno s drugim, osim ako se ne izbjegne interpunkcija i doda razmak. 
Ponekad se osjećam kao da je i ovo navedeno u drugoj rečenici aktualno....Npr. danas sam u toj fazi. Kraj je godine. Svi zbrajaju neke svoje učinke i dogodovštine u protekloj godini. Radim i ja svoj interni završni račun, bilancu stanja i cjelokupnu statistiku. Ne mogu se požaliti da mi godina baš nije bila plodonosna..bilo je tu nekih emotivnih up-ova & down-ova, ali na kraju priče, nema tog vjetra koji će me otpuhati..Doduše, i kod mene se dogodio jedan uragan, ali sam ga preživjela čitava. Mijenjao se posao preko noći, o ispravnosti te odluke pod okolnostima pod kojima se dogodila dalo bi se razglabati dulje vrijeme i staviti na jednu stranu pluseve, a na drugu minuse kad je novi (od kraja 8. mj.) job u pitanju. Vrijeme će pokazati što i kako dalje. Inače i nisam tip koji se prepušta stihiji i miri se lagano s njom, ali trenutno je stanje takvo da i oni koji rade ovih dana, rade na pol koplja i svi usporeni nekako. Jedino meni rade crveki v ritici i vrti se pokazivač kilometar mahnito. Uostalom, ko što reče gosn. Gundulić svojedobno: stalna na tom svijetu samo mijena jest.. Godinu završavam nekako uznemirena svime oko sebe. Unatoč velikom koraku naprijed u ostvarivanju svog primarnog cilja, a to je već treću godinu moj stan i njegovo uređenje, ja još uvijek nisam zadovoljna. Vjerojatno ni neću to postati dok ne otplatim zadnju ratu NEČEGA, a vjerujte mi, kredita, što bankovnih, što kartičnih imam na bacanje, jedino nikako da se dofatim najvećeg zalogaja – kuhinje. Ne mogu sve odjednom. Ne kakam novce. Nemam managerski ugovor u firmi gdje radim i ne živim od rentanja stanova i kamata na banci. Nemam sponzora. To mi je cilj. Ne nać sponzora, nego konačno nekaj skuhat u vlastitoj kuhinji. Isto kao i posvetit se nekim financijskim ulaganjima u vlastitu budućnost. Kad si klinac tek izašao s faksa ili počeo raditi nakon srednje, ne razmišljaš o tome, (osim ako iz školske klupe nisi odmah skoknuo pred oltar pa su ti lijepili eure po znojnom čelu), ali kad se misli malo razbistre, a uđeš u treće desetljeće i počneš vrtiti brojeve 1,2,3,4,5, nekako ti se to nametne samo po sebi. Ovu godinu ću pamtiti po nekim novim prijateljima, po nekim prijateljstvima koja su završila na ledu jer nas je život jednostavno poslao na različite strane i odredio nam različite prioritete u životu, neki su u očekivanju svojih beba kao samohrani roditelji, neki su već slavili 2. ili 3. rođendan svojih klinaca i oni su im jedina tema. Ne svima.Ima ih i koji još uvijek znaju laprdat o drugim temama osim svekrve i klinaca. Neki su ostali u trulim brakovima i vezama, neki su se sastali, neki su se rastali i kolju se oko imovine. Neki su single i ne razmišljaju ni o vezama ni o braku nego samo o zajebanciji, cugi i gandži. Ak me pitate, možda je i tak najbolje, ipak je i Krleža rekao svojedobno: nigdar ni bilo, da ni nekak bilo, a nigdar ni ne bu, da nam nekak ne bu. S tom mišlju uplovljavam u 007. Dvijetisućesedmu. Bondovsku godinu. Usput, danas je ponovo pao jedan Snoopy u moj posjed. Namijenjen je vjerojatno za dječje sobe onih u predvrtićkom razdoblju, ali eto..nisam mogla odolit kad ga spazih..ta-daaaaaaaammmmmm-ladies &gentlemen..moja nova lampica...a nakon toga, odoh tamo gdje je Charlie Brown na fotki br.2.. Pusa svima i sve najbolje u novoj! Mezili, ševili, na lotu dobili, što god si zaželili...
Post je objavljen 30.12.2006. u 01:16 sati.