- Ostavi me samu s njim, molim te. - rekoh najozbiljnije, bivajući zahvalna, ne znajući zašto. Otišla je, dobacivši mi umilni osmjeh i pretvorivši se nanovo u šišmiše, kako je i bila došla, te odletjela u noćno nebo. Jesam li osjećala zahvalnost jer mi je pomagala da se ne izgubim u vrtlogu sebe same? Ili zato što je postojala, bila ovdje za mene kada mi je trebala njezina privržena i nesebična ljubav koja mi je opraštala apsolutno svaku ružnu riječ i svaki čin, bez obzira koliko sramotan, uzaludno sebičan ili štetan za mene, biće koje je prihvaćala kao svoje vlastito dijete, svoju ljubavnicu, štićenicu, ponekad majku, milu prijateljicu… sve to zajedno i više od toga; vampirsko dijete, biće koje je spasila od ljudskog starenja i smrti, kojem je i sada, kao za moga života, pružala sve što je imala? Bez obzira koliko sam ju htjela mrziti jer me nije mogla prepustiti prirodnom propadanju koje je značilo normalan i ispunjen ljudski život, nadasve ljudski, poštovala sam ju i voljela kao svoju gospodaricu… a kao takva značila mi je previše da bih mogla dozvoliti strahovladu mržnje u mome srcu, prezir izazvan ljudskim strahom pred nepoznatim nagonima koje sam ipak mogla prihvatiti kao lijepe, kao dio sebe, i na meni je bilo ne samo prihvatiti ih, nego si dozvoliti ljubav prema sebi samoj i vampirskoj gospodarici, a te ljubavi sam imala dovoljno, samo što sam ju potiskivala jer su mi vjera i strah pred Bogom, smještani u mene od ranog djetinjstva, zabranjivali svu ljubav koju sam osjećala prema sebi i svojoj zaštitnici, pa makar ta ljubav bila sebična jer je sada oduzimala živote. Da nije bilo toga istog, kobnog straha koji je stoljećima služio Crkvi za manipuliranje svijetom i tjeranje ljudi na donekle čestite živote, vjerujem da bih se sretno i spokojno bila prepustila vampiričinoj smrtonosnoj strasti. No sada sam znala da ona nije ni od Boga ni od Sotone, prezrena i neshvaćena. Zahvalna svojoj gospodarici za prihvaćanje i razumijevanje bez previše izrugivanja kojem je bila sklona, usmjerila sam svu pažnju svojoj žrtvi, ne osjećajući tijekom ogavnog čina ništa doli čiste ljubavi.
Post je objavljen 13.01.2007. u 00:19 sati.