Marketing
....^^toliko mi je potrebno da se ispušem---^^..,.-.,
....oke,neki se žale što nema novih postova pa ajd..al ne da mi se ništa...pa ovo pišem za svoju dušu...ima jako puno stvari koje ne znam objasnit dok ih nekome ne pokušam prenijet tako da taj neko to i shvati..al nisam sigurna da se ikom sluša to što ni sama ne znam objasnit šta je, pa tak...pišem da se ispušem i da probam i sama shvatit to nešto sve o čemu zadnjih, ni sama ne znam koliko, razmišljam i analiziram bez nekih razumnih obješnjenja.... pa tak..., kom se ne da odgonetat i slušat jadikovke može slobodno preskočit ove izlijeve i pristojno ostavit comm..., bar kao pohvalu što se trudim napisat post.....
aj da počnem..........................
--vrijeme....i poslijedice prolaznosti vremena...možda glavna stvar koju pokušavam shvatit u poslijednje vrijeme...čudno je zapravo kako ovo doba hladnoće utjeće na moje uspomene koje se sakriju u meni dok prvom temperaturom, koja zahtjeva malo deblju majicu, ne izađe iz mene bez da se mene pita jel mi trebeaju uopće ta sve sjećanja...ne znam zašto, iako bih htjela znat, ali nekad me tako uhvati nostalgija za vremenima kad nisam toliko morala razmišljat...kad bi samo izašla van, na ono isto staro mjesto na koje se izlazilo mjesecima u isto vrijeme, na mjesto gdje smo svi, koji su nekad bili potpuno drugačiji ljudi, radili samo; ništa....
i to nikog nije previše zamaralo...i nikom nije bilo dosadno..nikad nisam ni pomišljala da mi se ide kući, da mi se po stoti put gledaju isti filmovi na tv-u,ili još gore, svi isti nastavci glupih serija..
sve to što je sad tako neželjen običaj...
------gledam, povremeno, kad ih vidim, te,ajmo reć, iste ljude, s kojima sam nekad znala provodit nezamislivo puno vremena i samo pričat i uživat što sam dio nečega, što pripadam nečemu, tom društvu, koje nam je nekad tako puno zančilo--i sad, ne vjerujem da su to isti ljudi..više niko ne pripada toj grupici u kojoj smo se svi međsobno prihvaćali onakvi kakvi jesmo...sad, iako to ne želim, miris hladnoće me podsjeti na te ljude i vremena..pokušam to sve smjestit u sadašnjost, sjetit se i povezat..nesvjesno, možda čak i vratit..dočeka me samo razočaranje..neki isti, a tako nepoznati i drugačiji ljudi...a ne znam ko je kriv, glavni sumnjivac je vrijeme..jezivo je...i onda, nakon dugog razmišljanja, najpametniji zaključak bio bi..možda i ne razmišljat, ostavit sve kako je i sjećat se tih vremena kao onakvih kakva su nekad bila, pa i tih ljudi koji su nekad bili sve ono što mi je jako puno značilo...jer ovako nema smisla povezivat takve razlike, koje su iz još neutvrđenih razloga nastale...
------- i bojim se tih poslijedica, jer se svi mijenjaju.., pa tako i ja..ali neznam koliko mogu svesno utjecat na to..i ovo što sad imam sve je relativno..mislim na ljude koji me okružuju..i neki bi mi sad rekli da ne razbijam glavu time, al kako nemogu utjecat na to da se ljudi mjenjaju, tako ne mogu ni na svoje osjećaje koji tako nenadano izviru iz moje nutine, koju ni sama ne shvaćam..i poslijedica je da iz straha, kojeg ne shvaćam, kao ni većinu toga napisanog ovdije, proizlazi svo nezadnovljstvo, koje me na kraju čini i neizdrživo živčanom...i to prenosim na okolinu, naći će se neki...ahm..i to sve samo iz straha jer imam osjećaj da s vremenom, al iskrenim neprijateljem, gubim ono što mi najviše znači...jer se sve mijenja s vremenom, baš onda, nenadano, kad pomislimo da smo konačno sretni nečime.........
i to sve ostaje tako, neriješeno i nedokučeno..., jer vrijeme i poslijedice koje s njim dolaze ne možemo spriječiti....
.....možda mi je lakše što sam sad bar shvatila šta mi je...i hvala svima koji su me trpili ovih dana takvu sjebanu kakva jesam...hvala onima koji se nazivaju mojim prijateljima i onom mom malom, koji me, nadam se, bez obzira na to što vrijeme prolazi, valjda još uvijek voli....
i nadam se da neću izgubit to što mi sad najviše znači.....
----volim vas----
......vejiki cmma..mojima; Dinku, Doris, Mateji, Tamari, Dunji...i ostalima svima...ne da mi se pisat..... 
Post je objavljen 29.12.2006. u 23:50 sati.