Bitka za Malaju – poraz kod rta Kuantan
Napad i iznenađenje kod Pearl Harbora u potpunosti su uspjeli, a sukladno japanskom ratnom planu to je bio tek pomoćni napor koji je uspjehom trebao osigurati glavni napor, odnosno glavni japanski udarac Saveznicima. Dakle, glavni napor, a time i glavni udar trebao se zapravo dogoditi na Malajskom poluotoku. Osvajanje Malaje i Singapura bio je japanski slijedeći korak. Za izvršenje toga plana Japan je pripremio jake i velike snage koje su bile podijeljene u više skupina. Zadaću zaštite snagama za provedbu toga plana pružala je japanska Južna flota pod zapovjedništvom viceadmirala Konde. Južna flota za izvršenje te zadaće ustrojila je dvije namjenski organizirane skupine (NOS) i to: skupinu za Filipine i skupinu za Malaju. Pored ovih dviju NOS bile su ustrojene i manje flotne snage za napad na usamljene američke baze u zapadnom Pacifiku. Glavninu Južne flote čine japanski BB HIJMS Haruna i HIJMS Kongo, CV HIJMS Riujo i HIJMS Sunjo, CA HIJMS Atago i HIJMS Chokaj, te flotila DD. NOS za Filipine činili su nosači hidrozrakoplova HIJMS Notoro i HIJMS Kumikava Muro, CA HIJMS Ashigara, HIJMS Haguro, HIJMS Mioko, HIJMS Nagaro i HIJMS Kuma, te tri flotile DD. NOS za Malaju čine 4 najnovije i gotovo identične japanske krstarice HIJMS Mogami, HIJMS Mikuma, HIJMS Suzujo i HIJMS Kumano, flotila DD i tri flotile SS. Kako je bilo planirano i iskrcavanje kopnenih snaga japanskih 5. motod i 18. pd pridodan je i veliki broj prijevoznih i teretnih brodova. Prijevozne i teretne brodove osiguravali su minolovci, remorkeri, topovnjače i drugi obalni ratni brodovi. Za zračnu potporu osiguran je slijedeći broj zrakoplova: za Filipine 175 zrakoplova plus 300 mornaričkih zrakoplova, za Malaju 550 zrakoplova plus 150 mornaričkih zrakoplova. U pričuvi je bilo još 275 zrakoplova. Plan je bio razrađen do detalja i po strogo utvrđenom redoslijedu. Napad je trebao započeti snažnim i masovnim naletom zrakoplova na protivničke zrakoplove koji baziraju na uzletištima. Zatim su bombarderi i brodovi snažno bombardirali mjesta predviđena za iskrcavanje. Od brodova topničko djelovanje provodile su samo lake krstarice i razarači dok su teške krstarice i bojni brodovi bili u spremnosti da prihvate bitku s protivničkom flotom. Snage desanta štitili su pored već prije pobrojanih brodova i vrlo snažni sastavi glavnih snaga viceadmirala Konde u kojima su bili najbrži japanski nosači zrakoplova i bojni brodovi. Prva je u napad krenula NOS za Malaju. Napad je započeo 7. prosinca 1941. (istodobno kada ide i napad na Pearl Harbor – po Athumanunhu) u području Patani i Khota Baru, oko same najjužnije granice Tajlanda. Britansko zrakoplovstvo hrabro se upustilo u bitku i pružilo hrabar i odlučan otpor, ali već 8. prosinca polovica britanskih zrakoplova bilo je oboreno. Britanski zrakoplovi nisu se tog trenutka mogli nositi s japanskim koji su imali kudikamo bolje letne i bojne osobine. Daleko dolje na jugu u luci Singapura pokrenule su se dvije izuzetno velike tamnosive čelične grdosije. Bili su to jedni od najvećih i najljepših (ako ratni brod uopće nekome, osim Athumanunhu, može izgledati lijepo) ratnih brodova Britanske ratne mornarice: HMS Prince of Wales i HMS Repulse. Na HMS Prince of Wales ponosno se vijorila ratna zastava zapovjednika britanske eskadre Dalekog istoka, a na njemu je bio osobno kontraadmiral Tom Philips. Ta dva ponosa britanske mornarice krenula su prema nadolazećoj japanskoj opasnosti, a što će se, odnosno što se zaista i dogodilo, Athumanunh će opisati tijekom slijedećih dana, onako, na samo njemu svojstven način.
Post je objavljen 29.12.2006. u 20:49 sati.