Marketing
puna sam svega.a nemam ono što mi treba
Trenutno sam u fazi kad mi je sve svejedno.
Misli su mi negdje daleko,
a socijalni život mi je u rasulu..
Čak bi se i mogla potruditi da sve funkcionira kak treba,
al mi se jednostavno ne da.
Moje sito sjećanja pretvara se u sito žaljenja,
osjećam se kao da u životu nemam vremena za niš drugo nego svakog se dana konstantno žaliti na to kak mi je život postal sulud i kak se nemam razloga buditi svako jutro i disati.
čak mi je i disati postalo teško.
Ziher ima neki izlaz iz ovog beznačaja,
al mi se sve čini da ga bum tražila vječno. Već mi je dojadilo tražiti ga. Mislim, glupo mi je sad odustati..
Pogotovo zato jer sam 99,9% sigurna da nikome nebum falila.
Prvo moram naći neke ljude kojima bu dovoljno stalo do mene da puste neku oskudnu suzicu kad me nebu..
To bu isto trajalo vječno, jer kad god pomislim da je nekomu stalo do mene, skužim da se ta osoba samo poigrava i da me zapravo ne ferma ni pol posto..
Nakon nekog vremena skužila sam da mi zapravo i nije svejedno.
Ja se ne mogu ponašati ko da me boli neka stvar za sve..
Trebala bi se vjerojatno naučiti praviti se da mi je svejedno..
Dakle, skužila sam čemu trošiti kisik: učiti, učiti, učiti, još malo učiti, još malo, još malo...i onda krepaš učeći! 
Ili se sam sebe riješiš, jer ti dojadi učiti na vlastitim beskonačnim pogreškama..
Možda za neke stvari vrijedi griješiti i žrtvovati se iz dana u dan,
al sam očito još nespremna za takve pothvate..
Još nisam naišla na nešto vrijedno toga..
Ili sam naišla, al nisam prepoznala da je to to..
Dolazim do zaključka da još puno trebam učiti. Dobro bi mi došla neka osoba koja sve to kuži pa da ja to skužim.. 
Post je objavljen 29.12.2006. u 20:25 sati.