Marketing
Kako ostati ziv na labinskim prometnicama i ultrakratki osvrt na usranu 2006.
evo me ljudi, opet sam ovdje, nisam nestala s lica zemlje, samo mi se u zadnje vrijeme desilo toliko sranja da nisam imala vremena ni zelje upaliti komp. eh sad... naslov... prije 2 dana, vracamo se ja i mama iz rijeke. cijeli put je prosao ok. i dodemo u labin, takorec u centar. za labinjane, ono raskrsce izmedju pet shopa i stadiona, ono donje, ne ono kod doma zdravlja. i moja mama oce skrenut, da zmigavac i pocne skretati, buduci da joj iz spurotnog smjera nije nitko dolazio. odjednom ja osjetim da ona malo zesce okrece volan i to skroz, do kraja ulijevo. u tom djelicu sekunde kroz glavu mi je prosla misao: sigurno opet neka budala juri pa ga oce izbjec. nisam se stigla ni okrenut na desnu stranu da pogledam kroz prozor, kad se lik zabio u nas u punoj brzini. u zadnja vrata. da moja mama nije zaokrenula najvise sta je mogla udario bi u moja vrata. posljedice ne zelim ni zamisljat, koje sam ja srece, vjerojatno bih ostala invalid. a nigdje ga nije bilo kad je pocela skretat (preglednost ceste je oko 100m), prazna cesta. malo smo se natukle, istegle vrat(sad moram nosit ovratnik, osjecam se ko budala). ne mogu se ni smijat jer me rebra bole. ali to vam je tipicno u labinu, budaletinama treba malo adrenalina pa jure preko 100km/h po gradu gdje je ogranicenje 50!! najveci gust im je zaletit se od kruznog toka do semafora, ako je na semaforu zeleno, onda nastave jos dalje, do stadiona i dalje... a policija? kao ne mogu im nista, DOK SE NESTO NE DESI!! a tocno se zna da uvijek iste budale izvode to po labinu. i sad vi ostanite normalni i skulirani kad zivite u takvoj ludnici! a u presici, gdje ja zivim, samo cekam jedan dan frontalni sudar, jer budale sjeku zavoj na cesti koja je do prije mjesec-dva bila jednosmjerna, a sad je dvosmjerna... k vragu, di ja to zivim? idioti glupi, ako vam treba adrenalin imate pistu na Grobniku pa odite tamo!! ovaj koji se zabio u nas imao je bar 20 metara tragove kocenja, ako ne i vise i svejedno se punom brzinom zabio u nas.. vozio je preko 100 na sat, ali on svejedno tvrdi da je vozio polako. je kurac! i onda smo ja i mama vise od 2 sata bile na hitnoj i kod doktorice, gubile vrijeme zbog jednog idiota, kao da nam nije bilo dosta ono sta se desilo 5 dana prije, ali o tome ne zelim.
osvrt na 2006. nema se tu puno toga za reci, ima samo losih stvari, nijedna dobra, ama bas nijedna!! docek mi je bio najbolji u zivotu, sve super, bilo je predobro da bi bilo istinito. sto se dalje dogadjalo? da, skoro sam umrla zbog alkohola, ali nije meni zbog toga sta sam skoro umrla nego zato jer je to bilo kod frendice na rodjendanu pa mi je bio bed zbog nje. izgubila sam 2 frendice. jedna me zajebala, zabila mi je noz u ledja na najgori moguci nacin. s drugom sam pokusala izgradit ponovo to prijateljstvo, ali ona se stalno odnosila prema meni kao prema zadnjem smecu, a mislim da to nisam zavrijedila. onda sam ja lijepo prekinula tu muku s njom i sad vise ni ne pricamo. ovaj put stvarno mogu to reci: njen gubitak. jer, moj zivot je sjeban, ali takav kakav ona ima... ja bi se radje ubila. onda...umro mi je frend, jako dobra osoba.. neznam hocu li to ikad preboljeti do kraja, jos i sad me boli kad se sjetim... uz njega, umrlo je jos puno osoba kojima nije bilo vrijeme... i sve to me pogodilo vise nego je trebalo...
izgubila sam osobu koju i nakon toliko vremena volim najvise na svijetu... nikad nismo hodali, ali ja sam njega voljela i jos uvijek ga volim toliko da bih sve napravila za njega... makar njemu moja ljubav ne treba i vjerojatno me mrzi ili ga zivciram... nakon svega, vise se ni ne pozdravljamo. znam da sam ja tu puno zasrala, ali odjednom je on mene prestao pozdravljat, a ja nikad nisam imala snage popricat s njim i pitat ga zasto. sta ja mogu kad sam takav slabic. uostalom, sta ce njemu takva glupaca kao sta sam ja u zivotu? pogotovo nakon onog sta sam napravila a sta je on krivo shvatio i nakon toga me ni rdjavim stapom ne bi dirao. znam da je zbog toga.
ovo sta mi se desilo 22.12. je bio secer na kraju svega.ne zelim o tome, ali stvarno nesto najgore sta mozes dozivjet...kad u 21.45h zazvoni telefon...jednom cu uzet cekic i razbit ga i jos cu skakat s martama po njemu pa cemo vidjet da li ce prezivjet. onda, ovo prekjucer. pa sta sam ja to tako grozno napravila da se meni i ljudima koje volim takve stvari moraju desavat? Zasto? sta tako zla sam? a mozda mi netko bode voodoo lutkicu.
ova 2006. je bila katastrofa, gore nije moglo. ni jedan trenutak srece, samo tuga i bol... postala sam ogorcena na sve. cime sam to zasluzila, ne znam. nadam se da ce 2007. biti barem malo bolja makar ne vjerujem... zasto bi meni krenulo?
Svima koji me citaju zelim sretnu 2007., puno zabave, smijeha, ljubavi... i zelim vam da se dobro zabavite na doceku!! evo vam jedna sexy slikica za kraj... kiss
Post je objavljen 29.12.2006. u 19:35 sati.