Inače, prvi dio jučerašnjeg dana je prošao u blagom iščekivanju naših gostiju, kako sam se prije podne muvala po kvartu i obavljala još neke pripremne sitnice, svaki put bih iz busa pogledala situaciju oko naše župne crkve, međutim stalno je sve bilo tiho i mirno, ništa nije pokazivalo da bi gosti tako skoro trebali stići...I tek negdje oko 15.30h, kad su doista sve pripreme bile gotove, poziv iz župe - Stigli su!!! Meni su dodijelili jednu Poljakinju, krećem, oko župe je ipak prilično življe nego prije podne, razni europski šetači u dvorištu naše crkve, dio ih je još u sobi za doček (župni organizatori su stvarno obavili krasan posao...), moja Poljakinja izranja između njih, držeći cedulju s mojim prezimenom u ruci...Simpatične smo si na prvi pogled, dobro zna i engleski (hvala Bogu!), a kako i ne bi kad kako kaže zadnje dvije godine živi u Engleskoj, srećemo i Hrvoja, koji je dobio dva Poljaka - Petera, Robi ima šestero Poljaka, Dalibor i Ana - 2 Portugalke, Ivana je dobila 2 Španjolke, svi smo nekeko veseli i uzbuđeni zbog ove male Europe u našim domovima...Hrvoje će navečer voziti svoje goste i još neke prijatelje na molitvu na Velesajam, možda se i vidimo tamo...Kaši se svidjela pripremljena sobica, a još više i tetkica, odmah su našle zajednički jezik, pa poljski i hrvatski nisu baš nemoguće različiti, a Kaša i zna sa starijim ljudima jer radi u jednom domu za starije u Manchesteru...Uživala je u ručku kojeg smo joj pripremili, a mi još više u njenom uživanju, svidio joj se naš bor, čavrljali smo o svemu, ona ima ujaka svećenika, koji je neki stari komunistički zatvor u Poljskoj pretvorio u odmaralište za mlade, odmah sam se sjetila p. Luke i Modrava, pa Grgura i drugih naših bivših zatvora...
Predvečer smo se zaputile prema Velesajmu, pridružile su nam se i dvije Španjolke, pa onda i sestra jedne od njih s njenim dečkom, i odjednom sam se našla na čelu grupice od 5-ero europskih mladih, u veselom čavrljanju što na engleskom, što na talijanskom, malo i na španjolskom: "Vamos!" Pronašli smo svatko svoj paviljon za molitvu, prema željenim jezicima, i pridružili se mnoštvu posjedanih mladih u molitvi i pjesmi predvođenima od braće iz Taize-a na sredini, u simpatičnim simbolično bijelim haljinama...Baš lijepo...Sretoh još puno prijatelja iz Palme, s Modrava, svi imalo aktivniji katolici iz Zagreba, sada su tu, uključeni na ovaj ili onaj način...Pri povratku doma malo smo lutali po labirintu velesajamskih paviljona prema istočnom izlazu i posebnim shuttle busevima do Glavnog Kolodvora, onda još zajednička šetnja Praškom prema Trgu - dok su se Španjolci simpatično trudili na razne (uglavnom uvijek krive : ) načine pročitati hrvatski natpis: "Sretan Božić i Nova Godina", a fotići su im stalno škljocali - kod Glavnog Kolodvora, Tomislavca, Umjetničkog Paviljona, Zrinjevca, Trga, Katedrale, cenakulskih jaslica...Uz njih sam i ja Zagreb vidjela na jedan novi, još ljepši način...Bus za naš kvart zbrisao nam je ispred nosa, a idući je išao tek za pola sata...Mislila sam da će to možda biti problem, ali ne - tih pola sata zajedničkog čekanja, samo je bila prilika za nove teme i pošalice, još neke grupice mladih koje koriste isti bus, prilazili su, družili se, sporazumijevali i šalili na ovom ili onom jeziku, svatko sa svojom kartom grada u ruci, i svojim posebnim pristupom...
Jutros još zajednička molitva u župi, i sad nek se naši gosti sami dalje snalaze...
***
Evo, Kaša je baš stigla - uspješno nas je našla, i sva je oduševljena gradom, atmosferom, dojmovima...Bogu hvala na svemu!
Post je objavljen 29.12.2006. u 17:44 sati.