Bila je zima,
veoma hladno
jedno je srce
kucalo jadno...
Kucalo je sve tiše i tiše
kao da poslijednju pjesmu piše...
Prolazili ljudi,prolazili sati
ali nitko nije mogao stati,
da ga pita zašto pati
i zašto se toliko trese...od boli
Ali koga je briga za to što se bori,
za poslijednji otkucaj života svog
koga je briga za tugu i jade
ranjenog srca malog...
A onda je kucati stalo,
otkucaj odzvonio,sklopio oči
i srce je isčeznulo,nestalo poput sjene
te hladne prosinačke noći....
Post je objavljen 29.12.2006. u 16:46 sati.