Škola je završila i Charles i Monica su se uputili prema izlazu, kada je do Chrlesa dotrčala jedna djevojka. Monici je bila jako lijepa, jednostavno obučena i nevjerovatno ju je podsjećala na nekoga.
- Hej, Charlie! – pozdravi djevojka.
- Bok, Mya! – pozdravi Charles i nju. Na te riječi Monici se pojavio osmijeh na licu. – Ovo je moja sestra, Monica!
- Drago mi je! Mya! – pruži joj ruku Mya.
- Također! – odvrati Monica, a onda reče. – Chrlie, ja idem van, da mogu Dawn reći da pričeka. Bilo mi jedrago Mya.
- Oke. Sad ću ja doći! – odgovori joj Charles.
- Slatka cura! – nasmješi se Mya.
- Bila mi je draža dok je bila manja. – nasmješi joj se Charles. – Tada je mislila da sam najpametniji pa me i slušala.
- Znam kako je to! Imam sestru, njenih godina. – odvrati Mya. – Nego, da li vrijedi dogovor za petak?
- Naravno! U 8 pm?
- Da! Ali gdje ti točno živiš? Nisam baš sigurna da ću se znati snaći.
- U ulici Baker. Sto metara sjeverno od muzeja Sherlocka Holmesa.
- Nije mi to baš pretjerano određeno. Koji broj?
- A to, 194. Zadnji kat, ali te mogu čekati ispred.
- Ok! Dogovorit ćemo se još! A sad! Bok, pretpostavljam da te Dawn čeka! – pozdravi ga Mya i nsmješi mu se.
- E da, skoro zaboravih! Ciao! Vidimo se! – pozdravi je Charles i požuri prema izlazu. Monica je stajala naslonjena na zid kod ulaznih vrata i smijući se. Charles ju se mrko pogledao. – Što je smješno?
- Ma ništa posebno, jedan zaljubljeni dječak kojem je prišla njegova simpatija. – nasmješi se Monica.
- Monnie! Nisi duhovita ako si to mislila postići! – ljutim glasom odvrati Charles.
- A baš sam mislila da mi je fora dobra. – nasmije se Monica.
- Zar nemaš svoj život?! – vikne Charles. – Okani se moga.
- Malo smo osjetljivi! – reče Monica i krene za ljutim bratom. Dawn ih je čekala.
Stigli su kući, Monica je otišla u svoju sobu i nešto čitala, a Charles je spremao nešto za jesti. Prošao je još jedan dan. Pisma su prestala dolaziti. Monica je dobila novu sobu. Polako se sprijateljila sa još više ljudi.
Bio je petak. Monica i Charles su ulazili u stan vraćajući se iz škole. Charles je odbrojavao sate dok ne dođe Mya. Bio je poletan cijeli dan. To je Monicu strašno zabavljalo. Kasnije je došao i William pa su njih dvoje zajedno se smijali Charlesu. Što se više priližavala mala kazaljka broju 8 on je postajao sve živčaniji. U pet do osam je izjurio iz kuće. Monica i William su prasnuli u smjeh. Sjeli su na kauč i gledali televiziju. Baš je počinjao neki film. Ubrzo se vratio Charles sa Myom. Prisutni su je pozdravili, a Charles ju je uputio u muzičku sobu. Zakoračila je.
- Predivna je. Slike na zidu, vrlo kreativno. – Mya je pohvalila sobu.
- O, hvala! To je tetina ideja. Zapravo kada sam došao ovdje ova je soba bila spremna za useljavanje. – kratko objasni Charles.
- Aha! Vrhunska oprema. Lijepo. – nasmiješi se Mya. – A sada se bacimo na posao. Moraš puno toga naučiti. Ali vjerujem da si uzoran učenik.
- Potrudit ću se! – odgovori Charles sa smješkom. Mya mu počela teoretski objašnjavati sve. Vrijeme je brzo prolazilo. Za to vrijeme je Monica sa Williamom gledala neki film za koji se ispostavilo da je strašno glup.
- Will.....šta misliš o čemu pričaju? Ne čujem da išta svira. – upita Monica
- Monnie, gledam film. – uzjoguni se William.
- A, Willy, film je glup. – nastavi Monica.
- E pa ja volim baš takve filmove. I ne zovi me WILLY.– odgovori joj iznervirano William.
- Onda kada budeš neku curu vodio u kino, ja ću birati film koji će te gledati. – nasmije se Monica na što William samo živčano frkne i promrmlja si nešto u bradu. – Ok, Will. Kako hoćeš. Baš si partybreaker. Idem se družiti s Hannibalom. On je bolje društvo od tebe.
Hannnibal kao da je razumio njene riječi jer je veselo zalajao. Monica mu se samo nasmješi.
- Tko je najbolji pas na svijetu. – nasmije se. – Idemo u šetnju, može?
U znak odobravanja još jednom zalaje. Monica uzme njegov povodac i obrati se Williamu.
- Ja idem prošetati Hannibala. Vratit ću se brzo. – William joj na to samo zamaše daljinskim, samo kako bi shvatila da ju je čuo.
Post je objavljen 29.12.2006. u 16:20 sati.