
Da si moja sudbina,
to sam odmah znala.
Prišao si mi s osmijehom,
i na dlanu srce sam ti dala.
Da si san što sanjala sam
bilo mi je jasno.
Otvorio si mi vrata raja,
i znam da tvoja sam do
samog kraja.
Ja, pjesme pisala sam
neke ljubavne,
usamljena stihove slagala.
U ljubav vjerovala i sebe lagala.
Sanjala sam priče sa sretnim
krajem.
Ja, što ne želim uzet,
hoću samo dat.
Noćima ja ne spavam više,
i molim srce da kuca malo tiše.
Htjela sam sanjat al sna nema
Sad samo gledam u strop
I razmišljam gdje mi je san
Ja sad sanjam bez sna
Sreća mi je došla do samog dna
I radost i strah u meni se bude,
znam da kažu da ljubav je za ljude.
Ali zar može toliko da boli
kad čovjek nekog voli.
Želim sanjat al sanjati al
Sanjati ne mogu jer si ti vitez sna moga
Sa mačem u ruci i u snu mi ranjavaš srce
Sudbina si moja, pa kako mi bude.
Na kraju, ljubav je stvarno samo
za ljude.
Post je objavljen 29.12.2006. u 15:10 sati.