Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jekatisine

Marketing

NEŠTO ZABORAVLJENO...

Jednom davno tražila sam ljubav... Toliko mi je to trebalo... Tek danas sam shvatila koliko... Među svojim stvarima našla sam nešto zaboravljeno... Jednu pjesmicu... Pisanu ovog ljeta... Tek sad kad je čitam shvaćam...
Našla sam sve ono što sam tražila... Ali ne samo to... Možda sam tražila baš ovu ljubav... Baš njega...

Još jednom maštam
o nekom, mom nekom
nekom tko će ovu ranjenu dušu
uzeti u naručje, izliječiti
ove rane na duši
i nikad neće zadati nove
sve su to samo snovi
moj razum to shvaća
ali u srcu prazno mjesto ostaje
za nekog, mog nekog
čuvam za njega zrnce ljubavi
i jedno malo mjesto
dom, u svojim mislima
ne priznajem nikom, jer znam
da sve zvuči suviše ludo
ponekad ga osjećam uz sebe
nekog, svog nekog
njegov dah i otkucaj srca
a tad otvaram oči, shvaćam
ostaje praznina jer ovdje
nikog za me nema…

Lažem sama sebi, varam se
možda je taj netko samo
negdje daleko, to mora da je
razlog što ga nikad nisam srela
moj razum zna to već odavno
ovdje nikog za me nema
uvijek mogu izmišljati
uvjeravati samu sebe, stvarati
iluzije, slike nekog mog
u svojoj glavi, no stvarnost,
stvarnost je okrutna, ja mogu
bježati i skrivati se od istine
i čuvati to malo mjesto
dom, u srcu i mislima i to
zrnce ljubavi samo za njega
mogu sama sebi davati lažne
nade, zapravo, to i činim
i koga da krivim osim sebe
kad shvatim da ga nema
kad ta spoznaja zaboli, kad
shvatim- nikog za me nema

Tražila sam ga, tražila
u toliko lica, bilo me strah
da možda sam ga srela i
prošla pored njega a da
nisam ni shvatila da bio je
to on- netko moj, netko,
netko za mene, netko tko
traži mene, samo mene i
osjeća ono što ja osjećam
tu usamljenost, prazninu
nekog tko traži da prigrlim
njegovu ranjenu dušu, da
se brinem, da izliječim
njegove rane i da nikad
ne zadam nove, ponekad
činilo mi se da je mom
traženju kraj, da konačno
našla sam nekog mog
no tad sam shvaćala- ne,
nije to bio on, sad shvaćam
ovdje nikog za me nema…

13.8.2006.


Sad znam da je cijelo to vrijeme postojao moj netko... Toliko daleko, ali ipak je postojao... Imali smo sreće, neopisive sreće... I našli smo jedno drugo... Možda smo se tražili duže nego što smo bili svjesni... Možda...

Post je objavljen 29.12.2006. u 12:44 sati.