Marketing
Sreća?
Sreća, što je to? Ljudi ju traže i ne nalaze, pa bivaju razočarani. Često ju spominju kladioničari koji misle da negdje duboko u sebi imaju moć predviđanja koja bi im mogla donijeti korist. Kad bi to ljudi doista mogli, svi bi smo bili bogataši. Sve češće ju dakle traže, sve teže nalaze. Glib razočarenja je sve dublji. Gle čuda, sinoć čujem tu riječ „sreća“ iz usta oca desetoro djece kojeg novinarka negdje u požeškom kraju naizgled glupo pita: „Da li ste sretni?“, a on odgovara: „Ne mogu opisati sreću kad dođem kući i nešto donesem, pa se moji najmiliji razvesele…Tada sam najsretniji“. Prevrćem sinoć u krevetu sliku tog razbarušenog čovjeka srednjih godina snimljenog u skromnom obiteljskom kuhinjskom kutku i mislim si kako se osjećam kao i on kad vidim sinovu radost u takvim trenutcima. U ove blagdanske i prazničke dane mediji bivaju senzibiliziraniji za tople obiteljske teme, no opet se i to koristi u promidžbene svrhe političara, i sličnih „dobrotvora“ koji si tako kupe bodove u predizbornoj kampanji ili već za neke druge potrebe. Opet su poremetili mir malih običnih ljudi. Ovih dana baš me nešto ne miluje sreća, kao da zna da nisam ljubitelj igara na sreću i da u takve stvari ne vjerujem. Od malena sam vidio da ako si nešto sam ne zaradim, da mi to neće pasti s neba. Radije ću u kafiću za 10 kuna popiti pivo nego kupiti listić kladionice. Nisam niti hazarder, ne volim kartanje i slične „društvene igre“, dapače smatram ih čistim gubljenjem vremena. Vrijeme je analiziranja kakva nam je bila ova i očekivanja kakva će nam biti slijedeća godina. Ja čak i promjenu kalendara i dolazak nove godine ne smatram po ničem ništa specijalno epohalnim. To me ostavlja poprilično ravnodušnim, a da ne kažem da me uopće ne veseli. Ne shvaćam čemu toliko euforije diljem svijeta u novogodišnjoj noći i kakve to ima veze sa srećom ili nesrećom. Mi ljudi uvijek nalazimo razloge za opijanja, fešte i slična zadovoljavanja svoga tijela i duha. Netko će reći da nam je to valjda u genima (možda od vremena donošenja dobre lovine u pećinu). Kažu da je potkova znak sreće. Zapravo ne znam zašto baš ona i otkad je to još jedno u nizu štovanje nekog predmeta kao zlatnog teleta. Nekom konju bila bi potrebnija na kopitu. Zapravo me nerviraju znakovi sreće, pa i nesreće, pa i samo praznovjerje. Možda sam odrastao u nekom pogrešnom vremenu i na nekom pogrešnom mjestu za današnje standarde poimanja sreće. Ja vjerujem u rad i poštenje, a to kao da su pojmovi iz nekih romantičnih i pomalo nestvarnih vremena za kojima zapravo i ne žalim. Ova godina što prolazi za mene nije bila loša ako ćemo pošteno, a i ova što dolazi ako bude posla mogla bi biti solidna.
Post je objavljen 29.12.2006. u 07:53 sati.