Sve će to mila moja prekriti ružmarin, snjegovi i šaš
Sve će to, to mila moja,
prekriti ružmarin, snjegovi i šaš
i dvije će pokisle ptice
sa tvoga oka prhnuti na jug.
Ni jedna suza, ni malo volje
ni jedna slutnja, ni glas,
a moglo je bolje
Reći ćes malo je tužno
on je bio kopile i jad
i staćemo goli i sami
pod ovo ledeno nebo i mrak.
Miriše pelin i pusto polje
procvale ruže i med,
a moglo je bolje
Gdje? Pokaži mi!
Gdje? Kad tužne sudba ne voli.
I čime od svijeta da se branis?
Kao ruža?
Sa dva smiješna trna? Ili snom?
Uzalud, uzalud,
sve je protiv nas.