Sas'nal se polako ušeta u pećinu. Kao i većina Ghora koji su došli na Vis, bio je neobičan. S jedne strane arogantan, a s druge neprimjetan. Prolazio je pored ljudi, otipkao nešto na prijenosnoj konzoli, i opet izašao u sumrak. Ivan ga je pratio ispod oka. Na Kocki je bilo drugačije. Borgova tehnologija je s lakoćom nadzirala Ghore, ali ovdje, među ljudima, iznenađenja su bila vrlo moguća. Ghora je bilo nekoliko puta više nego ljudi, lutali su uokolo. Aaat'mahan je rekao kako Ghori tuguju u tišini, ali…
Pratio je Ghora koji se sve brže kretao, svladavajući uspon nevjerojatnom lakoćom. Nekoliko se puta i okrenuo, ali Ivan je bio previše iskusan gerilac, vičan domaćem kršu, pa ga Sas'nal nije vidio. Pri vrhu, iako mu je srce nabijalo u grlu od napora, Ivan zastane jer je vidio drugu Ghorsku priliku. Aaat'mahan!
- O kakvom se projektu radi?- Ghorski zapovjednik je bio direktan. Ivana je čudilo zašto ova dvojica razgovaraju. To nije Ghorski način…
- Ivane, obojica znamo da si me pratio…- doda Sas'nal, okrećući se prema gerilcu koji pocrveni kao malo dijete. Izvuče se iz zaklona i priđe paru Ghora. Pokušao je svojim stavom poništiti razliku u visini i snazi. Uzalud.
Ghor pruži Ivanu jedan uređaj sa ekranom i Ivan ugleda nekoliko mladih ljudi kako postavljaju nekakve stupove u polje. Iako sumrak, «sprava» je s lakoćom pokazivala oštru sliku, lica, zamišljene poglede…
- Ivane znaš li što rade?- upita Aaat'mahan i Ivan zbunjeno odmahne glavom.
- Prave «orgonski top».- nasmije se Ghor.
- Kakav top?... Orgonski?- Ivan se zbunjeno počeše po glavi i oba Ghora izviju usne u nešto nalik osmjehu.
- Sas'nal je Ghorski ekspert za zemaljsku psihologiju,- na Ivanov pogled se Ghor nakloni, a Aaat'mahan nastavi,- i kao jedan od najvećih problema u kontroli ljudske populacije pojavila se empatija. Ta nekontrolirana mutacija je učinila dosta ljudi osjetljivima na vanjske podražaje. Neki su čak i u stanju «čuti» Ghore što nam nikako nije bilo drago….-
- Ništa me od vas ne iznenađuje, ali zašto mi to pričate?- , Ivan je to rekao pomalo uvrijeđeno, ali se oni nisu obazirali na to.
- Oni koji su ovladali tim vještinama su najčešće držali tajnu za sebe. Mi smo znali da postoje, ali ih nismo mogli uloviti, i tada smo dali zadatak Sas'nalu,- Aaat'mahan pokaže drugom Ghoru da nastavi.
- Trebali smo ih označiti, a najbolji način je bio da označe sami sebe. Pokrenuli smo priču o orgonu, dali to na dostupne medije, i pričekali da se empati organiziraju. Svaki «top» je pravi svjetionik koji osim svoje energije daje i identifikaciju tvorca. Za nepunih deset godina smo dobili cijeli katalog ljudi koji su spremni uraditi «nešto» za više ciljeve. Čak smo im prodali kristale i cijevi….- Sas'nal je imao na licu onu čudnu grimasu koja je značila Ghorski zlobni osmjeh.
- Znači oni tamo upravo sada sebe označavaju?- bio je glas iz mraka koji strese svu trojicu. Jane se privukla u mraku. Nju ni Ghorska čula nisu mogla «namirisati».
- Mi ćemo se držati dogovora. Ništa im se neće dogoditi!- branio se Aaat'mahan, ali Jane se ponosno uspravi pored Ghora.
- Možda bi Ivan trebao znati i ostatak priče. Catoholici su proglasili tu «tehnologiju» herezom kako bi «zabranjenim voćem» zarazili što veći broj ljudi…
Dva Ghora su se pogledala, a Ivan je očito bio ljut, ali bez teksta. Bilo je puno toga što je trebalo promijeniti. Možda i previše. Okrene se prema Jane…ali ona više nije bila tu.
Zrinka, Matko, Leo i Pjer su upravo postavili podnožje u svježe iskopanu zemlju. Pristupili su tome ozbiljno, malo zadihani od kopanja u kršu. Sve su radili pažljivo, džepnom svjetiljkom osvjetljavajući nacrt i provjeravajući sitnice. Željeli su da stvar «radi». Pjeru su u Splitu pokazali jednu takvu «spravu» i zaklinjali se kako su vidjeli NLO-e u prostoru iznad cijevi. Morao je to provjeriti.
- Idemo zakopat, a onda po pivi!- Matko se nasmije i prihvati lopate. Kršnom otočaninu koji je odolio mnogim izazovima, lako dostupne droge i alkohola, trebao je nepuni minut da zatrpa osnovu cijevi i tada zastane. Otvorio je usta ali glas nije izlazio. Zrinka je primijetila tu promjenu. Okrene se i ona. Vrisak se prolomi kroz mrak.
- Leoo, paziii!- vikala je Zrinka, i grabila kamen sa gomile. Nedaleko njih nešto se crno «pojavljivalo» u mraku. Prilazilo. Ne veće od čovjeka, ali obrubljeno zelenkastim odsjajem. Leo je već trčao niz padinu, Pjer ga je slijedio…ali Matko i Zrinka su ostali. Ona je bacala kamen za kamenom prema prilici koja se približavala, a Matko je prijeteći podigao lopatu. Nije napadao, ali je stav govorio kako je blizu za tu odluku.
- Prizvali ste me!- Janein glas je bio dubok, rezonantan. Oboje su se stresli od zvuka, ali nisu se pomakli. Zrinka je prestala bacati «projektile».
- Tko si ti?- upita Matko, kada je vidio da je lik ispred njega niži, i vitak, iako i dalje potpuno neprepoznatljiv.
- Mogla bi reći i vanzemaljac…a vas dvoje ste moji novi regruti….- maska sa lica nestane i pojavi se Janeino lice i osmjeh koji razoružava,- a ona dvojica što bježe…nisu položili test…-, i nastavi se zvonko smijati, dok su se iz mraka pojavljivali Ghori i Ivan, a Zrinka ponovno otvorila usta. Matko je stajao mirno kao odvojen od samog sebe i ponavljao…- e da sam znao …-
Post je objavljen 28.12.2006. u 22:17 sati.