Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lithium5

Marketing

..::nadam se da vam nisam nedostajala::..

evo mene opet...nadam se da vam nisam nedostajala...od proslog posta se nije dogadalo nikaj posebno...sve po starom...malo mi je dosadno...po cijele sam dane doma...nekad se odem prosetat s frendicama...ali najcesce sam pred tv-eom...ili kompom...uglavnom jako je boringdead...novu godinu slavimo kod mene...al sad mi se neda pisat kaj cemo radit...mozda bum sutra pisala novi post...pa mozda spomenem...netko mi uzasno nedostaje...jedva cekam da praznici zavrse da ga vidim...neam pojma o cem da pisem...
...
zasto ljubav boli?
boli me. i ne zelim to priznati, cak ni sama sebi. a stvarno me boli. lupa mi u glavi, para mi srce.
rijeci nailaze same od sebe, kao meni za inat. cujem glas, negdje u magli vidim obrise, glas mi govori nesto u smislu:...on...ona...vole se...ali gotovo je... te rijeci, tako daleke, a tako duboko urezane u pamcenje...ne dopustaju mi da ih zaboravim.
i dok ih slusam, zatvaram oci i poginjem glavu da nitko ne vidi moju bol, da mi ne vide oci sjajne od suza, da ne primjete moje obraze uzarene od ljutnje i ljubomore.
a onda u trenutku skupim snagu i uspravim se. pocinjem uvjeravati samu sebe da mi uopce nije stalo. pa zasto i bi? i tako mi nista ne znaci
ali ova prokleta okrutna stvarnost me spusta na zemlju i ne dopusta mi ni da disem, ni da razmisljam, ni da se mirim. grize mi dusu i tjera me da vicem, da razbijam sve sto mi dode pod ruku. davno je to bilo, prije nekoliko godina, ali jos uvijek se dobro sjecam rijeci: ljubav? to je divan osjecaj, nesto najljepse, a nista ne kosta.
ali, Boze, zasto tako boli??
...
petak...ples...
i ti si tu...i ja sam tu...i ona je tu...
u mom oku suza...dok ti ona ruke pruza...
na mom srcu bol...a ti si tamo s njom...
jos jedan ples...jos jedan sentis...
neostvarena nada...i konacno...kraj...
a sviralo je...goodbye my love, goodbye...
...
da, rekao je zbogom,
a galebovi su krijestali ne.
otisao je negdje,
al ja neznam gdje.
u tamnoj noci,
dok su zvijezde obasjavale put,
sanjala sam njegove oci
i njegovu tamnu put.
u ocima njegovim sam
trazila utjehu u samoci,
a galebovi su krijestali
vise nece doci...
...

Od onog trenutka kada sam te vidjela, sa mnom se pocelo nesto dogadati. Pokusala sam se osloboditi tog osjecaja, ali nisam uspjela. Sve sam promatrala u sasvim drugom svjetlu. Cinilo se da primjecujes moje crvene obraze svaki put kad bi me pogledao. Od sebe sam trazila opravdanje za vlastite misli i poglede koji su bili neprestano upuceni tebi. Pokusavala sam naci najveceg krivca za to sve, a taj krivac sam bila ustvari ja. Cesto pomislim na tebe i na tvoje oci koje su me fascinirale. Na licu ti je uvijek bio onaj iritirajuci, ali ugodan osmjeh. Pokusavala sam skrenuti misli, ali je sve bilo uzaludno. Uzalud je bilo cak skrivati poglede upucene tebi, ali i to sam uspijevala. Tesko je bilo gledati te svaki dan, a u isto vrijeme znati da ne pripadas meni. Sjedim i pisem, a dani i mjeseci u tvojem drustvu mi prolaze kroz glavu. Ponekad zatvorim oci i vidim tebe. Pruzam ti ruku da te dotaknem, gledam te u oci, tvoje duboke oci, ali trgnem se i shvatim da je to bio san, samo san. Ipak, divan san, sanjala sam tebe. Od tebe sam tako daleko, ali opet tako blizu. Satima lutam bez cilja. Zovem te, ali ti ne cujes da te trebam!
Ili ti nije stalo?!

...
to bi bilo sve za sad...ovo zadnje je upuceno mojoj simpi...tak sam umorna...mozda od izlezavanja...hihot...hihot...idem ja pajkit...velika pusica svima koji me citajukiss...


Post je objavljen 28.12.2006. u 18:39 sati.