Ne znam kako izgleda sinopsis jedne pizdarije kao što je sapunica, ali poznajem gospođicu koja piše scenarij za Zabranjenu ljubav i jedva čekam da podijelimo iskustva. Nadam se da će me uputiti u tajne sranja, a ako ona to neće uspjeti, onda ću se obratiti štovanoj gospodični Veljači.
Likovi koje ćete susretati u ovoj debilani neće biti posebno predstavljani jer ovdje riječ o sapunici, a ne esenciji aloa vere.
I naravno, riječ je o necenzuriranoj verziji i ako ne možete podnijeti lascivnost kupite si DVD Mary Poppins i drkajte na njen madeinchina kišobran.
Kancelarija gospodina direktora Sireka, vlasnika 56 poduzeća za uvoz i izvoz stajskog gnoja iznimne kvalitete.
Soba je namještena u duhu «Dallasa!», u kutu se nalazi preparirana noga jednog dužnika na kojoj preparirani pas simulira snošaj, a na lijevom kraju masivnog stola koji je spojen na desni nalazi se masna daska za meso na kojoj je maloprije rezana slanina debljine sedam centimetara, koeficijenta prošaranosti recimo jedan, debljine 0,3 mm, geometrijske određenosti – crta-točka-točka-crta-točka.
Direktor Sirek lista novine dok u pozadini svira Ivica Šerfezi, «Ruže su crvene».
Ulazi gospodična Dijana, osobna tajnica direktora Sireka.
«Do...do…do (muca)…do»
«Ha?»
«Ra…ra…ra…rad…»
«Što?»
«Rararara, ma u pičku materinu do kad radimo, ocamujebem a i strinu?»
«Do devetnaest sati»
«E…e…eee onda odoh ja»
«Ma idi ako hoćeš u kurac!»
«Ali Sirek, ja vvvvvvas volim»
«Ti dobro znadeš da ja volim Miljenka, a on Terezu, dok nas sve zajedno voli Mitar46»
«I vvvvas?»
«Da. Mitar46 voli i mene. Čudno, ali istinito. Nisam siguran je li to kompliment ili anomalija u genetici»
«E ppppa onddda…e ppp…e onddd…zbogom!»
Gospodična Dijana vadi zolju, odčepljuje je i guta plastični poklopac.
Kraj prve scene nalazi se potok, a u njemu dvanaest trupala razočaranih osobnih tajnica gospodina direktora Sireka.
Scena druga kojeg znadem iz vojske.
Mitar46 stoji na rubu zgrade poduzeća za uvoz i izvoz najkvalitetnijeg stajskog gnojiva.
Planira samoubojstvo. Odnekud, valjda s neba, dopire glas, valjda njegov, Mitar46-ov.
«Ako s nogama prema dolje skočim s krova ove zgrade, sjebat ću si gležanj, ako se bacim na glavu, deformirat ću lubanju, a ako se opružim i vodoravno padnem na asfalt, slomit ću kičmu, što znači da ću vjerojatno i umrijeti. Odustajem»
Kraj scene niz je cijevi koje tvore konstrukciju.
Scena treća, više manja no što veća.
Kraj scene narkomana bezbrižno se šeću ljudi.
Kraj prve epizode.
Eto, napisah scenarij za prvu epizodu i ako je netko zainteresiran za nastavak neka mi se obrati na mail. U obzir dolaze samo ozbiljne ponude.
p.s.
pronađite sebe i smisao u ovoj sapunjari, molim vas, preklinjem
«…down on my knees, i'm begging you…»
Post je objavljen 28.12.2006. u 19:17 sati.