popodne je......
sjedim sama u svojoj sobi......
ne znam kako,ne znam zasto,ne znam zbog cega,znam samo da sjedim sama u svojoj sobi......
danas je trebao biti dobar dan,imala sam osjecaj da me danas nece nista natjerati da napisem novi post.....
vani sija sunce,puse blagi vjetric.....
......prelijepo popodne.......
a ja sjedim sama u svojoj sobi......
nevjerojatno je kako meni neki ljudi mogu totalno pokvarit raspolozenje,kako mi mogu pomrsit sve planove,kako mi mogu pokvarit tako lijep dan.ne znam zasto im uopce dopustam da sve to naprave,dajem im prevelike uloge u svom zivotu,a to ocito ne zasluzuju.da sve bude jos gore,ja ih ne mogu izbaciti iz svog zivota,koliko god bih ja to htjela,ne mogu se samo okrenut i sve zaboravit,ne mogu ih ignorirat,ne mogu jer su tu na svakom mom koraku,gdje god se okrenem,koji god smjer odaberem,i oni su tu.
mislim,ma ne da mislim nego znam da te iste osobe koje mi iz dana u dan kvare i ovako rijetko dobro raspolozenje,znam da one nemaju pojma koliko meni smeta svaki glas koji se podigne na mene,nemaju pojma koliko me boli svaka ruzna rijec koja se izgovori u moje ime.....i sto je najvaznije,nemaju pojma kolike posljedice ostaju u meni nakon svake svade.nije to neka obicna svada oko izlazaka ili neke slicne gluposti,ovo je vrijedanje,omalovazavanje,zlostavljanje.....sve me to toliko umara......uzima iz mene svaku trunku radosti,veselja,nade da ce sutra biti drukcije,da kad sutra dodem doma,da me tamo umjesto pozdrava nece docekati grdenje i vrijedanje.
najvise mi ide na zivce kad me onda neki pametnjakovic krene tjesit,prodavat toliko isfurane fore,izjave tipa "sutra ce biti bolje,jaka si ti,izdrzi to....."
........bla bla bla........
to sam cula mali milijun puta......
......sutra ce biti bolje........
ma hoce kurac,davno sam izgubila nadu da ce biti bolje,naravno da nece biti bolje,biti ce isto kao prije,isto kao sada,isto kao uvijek.bolje sigurno nece biti,moze postati samo jos gore......
mislim da je vecina shvatila o cemu govorim,a onima koji jos ne razumiju olaksat cu malo.....govorim o nasilju u obitelji.fizickom ili psihickom.....nije vazno......vazno je da jedan clan daje sebi preveliku snagu i vaznost,istodobno ju oduzimajuci ostalim clanovima zbog cega oni postaju zrtve nasilja.
lako je postati nasilnik,prvi se put dogodi slucajno,u napadu ljutnje ili bijesa.slijede isprike da se nece vise nikad ponoviti,ali se ponovi i prije nego sto ocekujes.s vremenom takvo ponasanje prijede u naviku,postane "normalno",vise ne osjecas griznju savjesti i nemas potrebu ispricavati se i obecavati obitelji da se nece ponoviti.cesto je nasilje uzrokovano pretjeranim alkoholom ili drogom.covjek se ne moze nosit sa teretom svakodnevice,bjezi u neki drugi svijet,napije se i na par sati zaboravi na sve probleme,potpuno izgubi kontrolu nad svojim postupcima i izjavama.dolazi doma,iskaljuje svoj bijes na prve koji mu se nade na putu,a to su nazalost jedini kojima je stalo do tog covjeka,njegova obitelj.i to je to,tipican primjer nasilja u obitelji.sada to zvuci jako lako za rijesiti,ali vjerujte,u stvarnom zivotu i nije tako lako.tesko je urazumiti covjeka,tesko je zastititi obitelj od daljnjeg nasilja.cesto bivsa zrtva nasilja,dijete koje je nekad trpjelo nasilje,u kasnijem zivotu postaje nasilnik.
poruka svima koji se zele ubiti jer ne smiju van.....mislim da postoje i gore stvari od zabrane izlazaka,mnogoj je djeci prakticki zabranjeno zivjeti......
Sretan Bozic(sa malim zakasnjenjem) i Nova godina.....lijepo se provedite i uzivajte u ovim danima bez skole.....
Post je objavljen 28.12.2006. u 17:56 sati.