neki dan razmisljah... svi odrastamo u godinama... sican se sebe jos s 2,3 godine. tad san bila mal... sad iman 16 godina. od svoje 3 god, i sada postoji velika razlika. pocela san razmisljat svojom glavom, razlikovt dobro i lose. i stvorila svoje ja. sad cete rec, svi smo takvi... ipak, nismo... neki ljudi jos nisu poceli razmisljat svjom glavom. nisu stvorili svoje ja. niti poznaju sebe. izgubljeni su u svojoj vlastitoj glavi. neznaju sto zele., i ne poznaju sebe. misle cili zivot da imaju sve, no kd to izgube postanu nesto drugo. imaju uporiste u 1,2,3 osobe, no kad se nesto dogodi, kad ostanu bez tih osoba, pa cak iako su oni krivi, izgube sve. sve o cemu su sanjali svo ovo vrime... izgube. zto lipo...tribs bit svjestan svega. cijeniti sve osobe koje se nalaze kraj tebe, pa cak iako ti koji put dizu tlak. inace, mozes ostati i bez njih...i tada si sam. nista i nitko ti nemoze pomoci. imas osjecaj da sve sto si volio okrenulo se protiv tebe.
prijteljstvo...to je nesto sveto. u njemu sudjeluju najmanje 2 osobe. obadvije daju nesto u to... nece samo jedna. sve te cari pijateljstva jednom ce prestati... jednostavno, nestanu, i tad ti osoba dosadi nekako... i onda se maknes od nje, jer ne zelis trpiti vise to... no time srusis cili svit drugoj osobi... samim time sto ti trazis nesto vise, i zelis se razvijati... unistis nekoga drugoga... zivot je nepravedan...
psihicki nestabilne osobe, jednostavno propadnu...i skrivaju sami sebe od cilog ostalog svita!
brate, zauzmi svoje JA i jebe ti se za sve drugo... ako te odbace zbog onog kakav si...promini neke stvari, nemoj glumiti, jer onda ce voliti ono sto ti NISI!!! prije il kasnije skuzit ce svi da glumis...i tad ce te odbaciti,.,, vise ce te cijenit ako si to prava TI!!!
necu vise nista pisat... zapetljala san sma sebe...
Post je objavljen 28.12.2006. u 13:33 sati.