Marketing
klin se klinom izbija ....ili mozda ipak ne?!
huh..... nisam mamurna, nego prepuna alkohola. za osobu koja inace zaista ne pije, kolicina koja se jos uvijek nalazi u mojem krvozilnom sustavu je huh....jaooooo joj 
bozic mi je donio najljepsi dan nakon dugo dugo vremena....
a onda je uslijedilo jutro, pa jos jedno....pa prvi radni dan nakon poduljih praznika. jutro uvijek pokvari sve, pa je tako pokvarilo i moj dan. cak ni sunce koje je izaslo iza oblaka nije mi vise vracalo osmjeh na lice. 
sasavo, zar ne?!
uglavnom, opcije su bile dvije - odvoziti 1000 km (ili vise) pa od umora negdje zaspati pokraj ceste, dok adrenalin tece venama, a brzina i voznja ne donose tako trazeni mir.... ili .....izbiti klin klinom, tj popiti dok ne obamres i mozak prestane raditi. kad sam rekla da se idem voziti, napalo me previse osoba. dragi prijatelj je popidio - rekao je da ako sjednem za volan nikada vise nece progovoriti sa mnom jer cu piti i voziti, a dobro znam kako sama mrzim pijane vozace, a sad zelim to sama uciniti. autodestruktivnost u meni ipak je prevladana razumom. odlucila sam zamoliti prijatelje da me voze, kako ne bih sebi i drugima nanijela bol i time im obiljezila pocetak nove godine. bestija je ostala doma, parkirana, kljucevi su mi bili u djepu, no neizgovoreno obecanje pritiskalo mi je savjest i sprecavalo me u suludom naumu - otici na sljeme i pod zvijezdama istisnuti bol iz srca i dushe, a onda se sjuriti dolje i pronaci mir.... ne! nisam to napravila, jer nemam suicidalne zelje, a i skoda mi je draga, a mozda bih nekome izmamila suzu u oku, a sada je vrijeme smijeha, radosti i veselja....
prije desetljece poklonih srce nekome, i nikada ga nisam dobila natrag. dobila sam vracen rodjendanski poklon koji mu namijenih, i tim cinom nanio mi je vise boli nego itko prije ili poslije njega. valjda je znao zasto to cini.
ma sto cinila, ma s kim bila, ma kako pokusala svim srcem zavoljeti nekoga drugog, srce je ostalo vjerno nekome drugome. nekome tko moze vedriti i oblaciti moje nebo, nekome tko moze osmjehom i toplim zagrljajem izazvati drhtaje u meni i dotaci mi dushu, nekome tko moze uzdici me do zvijezda i baciti u agoniju paklenih muka.
zazeljeh jednu zelju, no djed mraz me ne voli jer nisam jela povrce iz juhe, koje toliko mrzim. odlucio je neispuniti moju zelju. odlucio mi je uskratiti pravo na srecu. ma zapravo, kriva sam sama. umjesto da jednostavno izrezem to iz svog srca i prebolim jednom zauvijek, i dalje voljeh. svim srcem i dushom, potajno, u trenucima kada je samo mjesec obasjavao moje lice, kada nitko nije mogao vidjeti istinu u mom pogledu i kada su emocije bile preblizu povrsini. voljeh ga....ne, jos uvijek ga volim. proci ce me jednoga lijepog dana kada prestanem osjecati.
stoga, dragi djede mraze, sto zelim u novoj godini? zelim prestati osjecati ista. ne zelim vise nikada proliti niti jednu jedinu suzu. ne treba mi srce jer ono samo donosi bol. ne treba mi nitko, jer mogu biti pale sam na svijetu. stoga zadrzi svoje poklone, zadrzi osmjehe, radost i srce. ne trebaju mi! ne zelim ih! mrzim zahvalnost! mrzim sazaljenje! postajem mrgud.
ne zelim nikakav poklon od tebe, zli djedice koji mi se sarkasticno cereka u facu, dok zna skrivene zelje moga srca. ma zadrzi to blesavo srce koje mi samo stvara probleme u zivotu. gdje je sada ledena kraljica da ga zamrzne? gdje su oni koje trebas?
blah.....niti sav popijeni alkohol nije me otupio, nisam zaboravila, nisam preboljela, samo se osjecam jos gore. pa cemu onda ta teorija o klin se klinom izbija, kad se klinovi zarise dublje i krvarim jos jace? nista nema smisla. mozda trebam sve prespavati jer novi dan i onako nece donijeti nista pametnije, nece donijeti osmjeh, nece donijeti radost i nista nece biti bolje....
Post je objavljen 28.12.2006. u 08:54 sati.