Uspješno sam izgurala ovo "najljepše" doba godina. Ovoga puta nisam se dala prevariti i strateški sam izbjegavala sva ona čudna mjesta na kojima ulijećeš u nekakve čudne vremenske džepove. Pomno sam izbjegavala crkvu, trgovačke centre i centar grada te sve svoje dragocjeno vrijeme ljubomorno sačuvala samo za sebe i svoju obitelj.
Nekako sam si ipak uoči ovih blagdana skockala u glavi što mi je doista bitno. Ovo doba godine želim provesti u krugu obitelji, no želim si osigurati i koji zanimljivi izlazak. Važno mi je bar tih par dana živjeti u obilju. U hladnjaku pregršt finih delikatesa, voća, pića, nekoliko vrsta sireva i salama. I djeci sam, naravno, kupila darove, suprugu bokse, a meni skromno jedne rum kuglice... I to je to ozloglašeno potrošačko ludilo o kojem se danonoćno trubi u svim medijima. Klerici se križaju, spominju Sodomu i Gomoru, i uspoređuju trenutnu situaciju s krajem civilizacije.
Pravi potrošački pir? Ne bih baš rekla. Sve mi se to čini kao blijeda kopija onoga što se na zapadu može vidjeti u to doba godine. Našijenci p o tko zna koji put pokušavaju biti što sličniji Zapadu, no nažalost, sve je to još uvijek puno sličnije turskom bazaru nego prazničnoj euforiji u npr. Milanu.
Naše su se božićnice vrlo brzo istopile, a vjerujem da mnogi nisu s plaćom ni ušli u plus. Koja je to potrošnja? Ljudi su napunili košare hrane i žure kući uživati u blagodatima blagdana. To Ameri rade jednom tjedno, a mi nešto umišljamo da trošimo...
Trošimo više nego što možemo i to brine naše dušobrižnike. Kao da je to nama neki problem! U Hrvatskoj trošiš više no što si možeš priuštiti čim ujutro otvoriš oči pa bismo nasuprot tome blagdane trebali proslaviti kolektivnim isposništvom, skrušenom askezom i molitvom (klečeći na pšenici). E, vjerujte mi, dala bih svoju božićnicu da mogu vidjeti božićnu trpezu te iste gospode, pa makar moja obitelj pritom jela puru na mlijeku...
Post je objavljen 28.12.2006. u 08:09 sati.