Marketing
Prisnost među ljudima?
Jedna osoba me potaknula na razmišljanje o ovoj temi. Nedavno sam se na neko vrijeme rastala s jednim «društvom», a kako je bilo predblagdansko vrijeme, poželjeli smo si sve najbolje, ali bez pusa, zagrljaja i sličnoga. Znači, nešto u stilu: «Sretan Božić, sve najbolje, mah-mah iz daljine». I tad sam se zapitala: gdje je nestala prisnost među nama? Ne samo između mene i tih osoba, već općenito prisnost među ljudima? Koliko puta sam bila svjedok tome da netko vidi u gradu nekoga kog zna, ali spušta pogled ili prelazi na drugu stranu ulice zato da ne bi morao pozdraviti tu osobu, ili čak izmijeniti riječ-dvije s njom. Jednom sam čak vidjela da se dvije «prijateljice» pozdravljaju, jedna hoće zagrljaj, a druga se počne smijati tome. Zar nije normalno, ako si dobar s nekim, povremeno onda to i izraziti nekom gestom? Zašto nam je (pre)često neugodno zagrliti prijatelja? Takav zagrljaj puno znači, često i puno više nego što mi to mislimo. Pa čega se bojimo? Reakcije trećih osoba? Toga da ćemo biti drugačiji nego neki drugi? Pa što onda?! Donedavno sam mislila da se ne treba izdvajati iz gomile. Pa što ako smo drugaiji? To je ono što nas čini posebnima! Zbog takvih i tko zna kakvih još razloga nestaje prisnost među nama...
S druge strane, smiješna mi je ona lažna prisnost. Situacija: napadno lažno ljubljenje i grljenje dvije osobe koje se vide svaki dan. Osmijeh i lijepa riječ u lice, ogovaranje i zloba iza. Kad bolje razmislim, takva prisnost mi i nije potrebna. S onim ljudima do kojih mi je stvarno stalo sam u odličnim odnosima i mogu im uvijek reći što mislim, bez obzira na sve. Lažni osmjesi tu nisu potrebni, a kamoli lažni zagrljaji. Te ljude mogu zagrliti bez obzira na okolnosti, bez nekog prevelikog povoda, tek zato što mi je drago što su tu. A ako toga i nema, nije potrebno pokazivati to pred drugima jer ionako znamo kakva je situacija. Lažna prisnost je u takvim odnosima potpuno nepotrebna i isključena.
I zato sam osobi s početka priče htjela sve to reći, reći mu da je to mahanje uz «lijepe želje» najviše što se postiže s nekim osobama. Tužno, ali istinito. I na kraju svega, poželjela sam nekoga zagrliti. Sva sreća da ima takvih. Hvala vam što ste tu. :)
Post je objavljen 28.12.2006. u 00:37 sati.