Bila je jednom jedna vila koja je osobito za ljubavnike stvorila livade i drveće. Otuda to vječno đačko bježanje ljubavnika u zelene gajeve, koje se neprestano ponavlja i koje će vječno trajati dokle god bude gajeva i đaka.
Smiju se, gone se, u zraku je neki sjaj apoteoze, kako sve preobražava ljubav!
A ti vrisci, ta jurnjava po travi, obavijanje ruku oko pasa dok se trči, to čavrljanje koje je prava melodija, ta obožavanja koja se izraze načinom na koji se izgovori jedan slog, te trešnje koje se preotmu ustima iz usta,-sve to plamti i odlazi u nebesku slavu. Lijepe djevojke slatko rasipavaju same sebe. Misle da tome nikad neće biti kraja..
Post je objavljen 27.12.2006. u 22:03 sati.