Marketing
kerumijada Tuškanca
BASKERVILSKI SINDROM
Jedan od najuspješnijih dalmatinskih lovozgrtača, gospodin Kerum, kupio je na zagrebačkom Tuškancu dva posjeda, jedan do drugoga, na kojima upravo završava dvije kuće. Smještene u reprezentivnom rezidencijalnom okružju poznatom po zelenilu od kojega je zemljište u Hrvatskoj skuplje vjerojatno samo na Stradunu, kuće već na očigled odskaču od svih ostalih.
Je li vam ovdje išta čudno? Onako, kao da svjedočimo prizoru iz neke druge, paralelne dimenzije stvarnosti…
Ako ne možemo dijagnosticirati o čemu je riječ, možda će nam pomoći dijalog, prepričan po sjećanju, iz romana o Sherlock Holmesu Baskervilski pas. Holmes i dr. Watson stižu u Baskerville da bi istražili neki zločin i, nakon što su razgledali mjesto i porazgovarali s nekoliko likova, pita Sherlock:
- Watsone, je li Vam štogod čudno?
Watson: - Ne.
Sherlock: - Pas.
Watson: - Nema psa.
Sherlock: - To je čudno!
Što nedostaje na ovim fotografijama, a pokazuje i čega nedostaje u stvarnosti? Da vam pomognem: ddd… drrr… drrrvvv… Drveće! Nema drveća!
Čovjek je kupio najskuplju zemlju u kraju čija je osobina upravo drveće, a onda ga je posjekao i sve lijepo popločao, zacementirao, zataracao, asfaltirao… Ekvivalent tome bio bi da kupi zemlju u djevičanski čistoj morskoj uvali, izgradi kuću na obali, a onda prospe u vodu nekoliko bačvi nafte i mazuta, nabaca koju vreću otvorenih konzervi i plastičnih vrećica, te još začini lešinom krepane koze, da bi sve postalo što sličnije zamazanoj luci u kojoj je odrastao.
Što mu je smetalo drveće? Što ima protiv drveća? Da li mrzi drveće? Alergičan na šum vjetra u lišću? Užasava se ptičica koje pjevaju iz krošnji drveća? Ma seru! Ptice samo kriče i seru iz visina!
Ne jede pitu tko ima, nego tko je naučio. Tako će i Kerum, ili njegovi potomci, postati gospoda kada drveće u vrtu nadraste kuće koje je podigao.
Post je objavljen 27.12.2006. u 19:35 sati.