Pregled posta

20060915 Pratim ljude

Drugi je dan Derive radionice. Jucer sam imao partnericu s kojom sam obilazio grad. Jedno vrijeme sam ja vodio, drugo vrijeme ona. NeVoditelj nije znao kamo se ide. Samo je pratio i opisivao dozivljaje. I na kraju izradio "mapu", ali ne onu klasicnu, nego samo oznacene zanimljivosti i dozivljaje.

Danas pratim neku osobu nasumce. Ovo je zaista posebna stvar. I ne znam hocu li se sjetiti svega sto sam mislio da je vazno za reci.

Biram osobu. Naravno, padne mi napamet da pratim neku trebu. Ali tako bih mogao cekati cijeli dan dok se ne odlucim da je neka cura dovoljno zgodna da ju pratim. Osim toga, fulao bih bit svega. Pa odlucim da je to zaista svejedno. Kasnije se ovo pokazalo kao sasvim istinito. Izasao sam iz SCa i hodao i skuzio da zapravo hodam iza nekog lika. Mislim si, sta cekam, evo mi osobe koju cu pratiti. I tako sam ga pratio.

Sta je tu fora? Pa ljudi zive na razno-raznim mjestima, a i poznaju svakakva mjesta. Sigurno ne poznajem sva mjesta koja poznaje i "lovina". Tako me ta osoba odvede na neka nova mjesta. Osim toga, ne treba se zamarati s pitanjima hocu li skrenuti lijevo ili desno kada stignem do raskrizja. Mnogo lakse se koncentrirati na upoznavanje novih mjesta.

Naravno, promatras i osobu koju pratis. Ovo je vrlo posebna stvar. Pocinjes promatrati nacin kojim se osoba krece, gledas geste, slusas glas kada prica. Imas osjecaj da mozes toliko puno saznati o toj osobi, toliko puno toga imas za vidjeti. Vrlo brzo osoba postaje iznimno interesantna i pozelis sve vise toga saznati o njoj. Nevjerojatan fenomen. Neka osoba koja mi se cinila sasvim bezveze, odjednom postaje sasvim nesto posebno, a zapravo ju samo pratis. Kasnije sam mnogo razmisljao o ovome. Pokusao sam si to objasniti. Dok nekoga pratite, trudite se da to osoba ne skuzi. Zato osoba ne zna da ju pratite. Osjeca se slobodnom. Kada je slobodna, bude ono sto istinski jest. Posto ne pricate s njom, ona se ne mora praviti da je ovakva ili onakva, ne mora se truditi da bi vam se posebno svidjela. Bude ono sto zaista jest i sasvim iskrena. Ovakvu priliku necete uvijek naci. Kada jos mozete vidjeti neku osobu koja nista ne glumata niti se trudi glumatati nego je sasvim opustena? Skinuli ste joj masku, a da ona to niti ne zna. I mislim da su to vrlo vazni razlozi zasto te osobe koje pratim postaju tako interesantne. Zato sto su ono sto jesu, bez pretvaranja, a ja imam to priliku vidjeti.

Dok sam pratio onog prvog lika, vozio sam se u tramvaju s njim. I nazove me frend. Pita on: kaj delas? A kaj da mu kazem. Nemrem mu reci da pratim nekoga! Pa lik bi me cuo. Osim toga, bilo bi vrlo smijesno, vjerojatno bi se svi u tramvaju poceli lomiti od smijeha da glumim nekog detektiva. Pa sam rekao da sam na nekoj radionici i da idem u Buksu u XX:XXh. Izlazi lik van i ja se isto tako zaletim. Ali ne zelim zata prenapadno se okretati da ne budem uocljiv i sto se dogodi? Pa zgubim lika. Nestao je.

Nis, idemo dalje. Biram sljedecu osobu. Nije to zapravo neki problem. Gledano iz perspektive Derivea, dapace, ako nekoga izgubis, lako izaberes nekog novog i ides dalje. Zanimljivo je sto sam opet zavrsio na Trgu Francuske :) Kao i prosli dan. Sada pratim neku curu. Nju sam izgubio jer je usla u zgradu. Nisam bas htio kucati na vrata. Ali mozda bih jednom trebao probati. Ionako osjecam da mi je neko vrijeme promjena pa bih trebao isprobavati.

Zadnja cura koju sam pratio me dovela u neogodnu situaciju. Evo kako je bilo. Stojim ja na stanici. Zasto? Jer zadnja cura koju sam pratio, drzao sam odredjeno odstajanje i ona se tako setkara i udje u tramvaj i ovaj odmah krene. Pa cekam tramvaj. I kako mi je dosadno, stavim si ja svoje mega-slusalice na uho i slusam mjuzu. I dolazi neka treba i ceka i ona tramvaj. A tramvaja nema, ufff, secem se po stanici, dooosadno. I dodje tramvaj i udjemo mi u njega. Sidjemo na Trgu. Zuri se treba, pici sto na sat. A na Trgu guzva, moram se probijati jer ova fakat zuri. I pratim ja nju, idemo po Radicevoj. I udje ona u haustor neki. Mislim si, gotovo, sta cu sad dalje, ide nekamo u stan, nema smisla, opet pusiona. A i morao sam uskoro u Buksu na sastanak. No, prodje minuta i mislim si ja: Pa ajde, kada sam vec ovdje, pa mozda bas ima u tom haustoru nesto full zanimljivo. I udjem ja unutra. To je prolaz kroz zgradu i onda se udje u par metara kvadratnih okruzenih zidovima zgrade. I prvo pogledam nadesno, vidim stan otvoren, svijetla upaljena i buljim ja u to sa slusalicama na glavi. Nis, moram ici i okrenem se na drugu stranu. A kad tamo ona treba sjedi s frendicom na kavi, pusi cigaretu i obje bulje u mene. Ja skoro umro! Znam da me skuzila jer me ziher zapamtila na stanici, nikoga nije bilo, a dugo smo cekali tramvaj. I sad se ja tu pojavim par metara od nje. Uzas! Kako sam izletio van. Adrenalin podivljao. I zurim se u Buksu. I totalno mi je zao sto se nisam vratio i nesta rekao. Rekao bih joj da sam ju pratio, ali da je to zbog neke radionice i da nisam zapravo neki ludjak. Jos....

Kao zakljucak, mogu reci da mi se jako svidjelo pratiti ljude. Time imam priliku na poseban nacin nauciti nesto i o gradu i o ljudima. Upoznajete osobu na nacin na koji nikada prije niste. Cini vam se da toliko puno mozete saznati, upoznajete karakter i pokusavate predvidjati puno toga o osobi, a opet strpljivo cekate i ucite. Ali pazite, vjerojatno ce vam se to svidjeti. I ta osoba. Jer svatko nosi nesto zanimljivo u sebi. Svatko je drugaciji, a ono sto je drugacije, obicno je zanimljivo. Svidjet ce vam se i pratiti ljude. Treba paziti da to ne predje u neku bolest. Lako bi moglo.

Htio sam napisati i neka upustva kako kvalitetnije pratiti ljude. Okej, ja imamo samo nekoliko sati iskustva, nije da sam neki profesionalac. :) Ali vjerujem da ce vam biti zanimljivije da to sami otkrijete. Osim toga, ako bih napisao neke hintove, to bi mozda potaklo jos vise ljudi da krenu u to, a i ljudi bi si svasta mislili o meni (a mozda i trebaju). A kada bi puno ljudi pocelo okolo pratiti ljude, meni to ne bi bilo zanimljivo. Volim biti poseban. Ali ako cu opet ici nekoga pratiti, vjerojatno cu ipak napisati neke hintove. A bar jednom cu opet nekoga pratiti

Treba naglasiti neke stvari:
Ovo je ipak napad na intimu i privatnost. Mnogi ljudi ne zele da ih upoznate kao onakve kakvi jesu. Ovime ukidamo slobodu individue, upoznajemo osobu bez njenog znanja i bez mogucnosti da bira. Bitno je postaviti neke granice, koliko daleko mogu ici s tim? Necu biti opsjednut s nekim. Kada nekoga izgubim iz vida, krecem dalje.
Pratiti nekoga na ovaj nacin i biti voajer su razlicite stvari i tako treba i ostati.
Dobro je sjetiti se i pocetne ideje: upoznajemo grad.

Post je objavljen 27.12.2006. u 18:06 sati.