Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ddadd

Marketing


.
Treperava svjetla
.

Udobno zavaljen u ležaljku čekao sam da nas posluže jedne ugodne ljetne večeri. Nalazili smo se dvorištu ljetnikovca bivšeg podpredsjednika vlade Republike Makedonije.
Preko puta mene sjedio je T., a iza njega ljeskale su su se pruge od zvijezda titrajući na crnoplavoj površini bazena.

T. se pridigao u svojoj ležaljci i nagnuo se prema meni.

"Vidiš li ono svjetlo u grmlju?" upita me tiho, unoseći mi se u lice. Tada me značajno pogleda i nastavi, zavjerenički:

"Kad pričam, koliko god da tiho pričem, svjetlo treperi!"

Okrenuo sam se iznenađeno prema svjetlu - malenoj žutoj točkici koje se jedvo nazirala u tami.

"Da provjerim." rekoh i svjetlo je zatreperilo istog časa! Na to se T. počeo smijati iz sveg glasa:

"Budale! Obavještajna služba a negdje pri snimanju im nestane napona, hahahahahaha, a jesu mi jaki, nek nas samo slušaju, idioti!"

Tad me pljesnuo po ramenu govoreći mi srdačno:

"Ionako nemaju što čuti! Baš ću ovu divnu večeru kvariti politikom!"

Stgli su najfiniji makedonski specijaliteti. Ljubazna domaćica nizala je ispred nas čarolije okusa, mir i tišina su nas okruživali - posve smo uživali moj prijatelj T. i ja.

Kad sam odlazio, dok sam primao T-ovu ruku drugom sam ga rukom srdačno stisnuo visoko, malo ispod ramena. Onda sam ga pogledao pravo u oči:

"Hvala ti T., super si me pogostio! I nemoj brinuti oko svjetla, zabrini se tek ako prestanu treperiti!"

Sekundu poslije moj auto se odmicao od ljetnikovca, a T. je mahao sve dok nisam zamakao iz vidika. Nakon što sam se još jednom osvrnuo da vidim može li me tko vidjeti užurbano sam zgrabio mobitel. Jednim dodirom dobio sam pravi broj i čim se s druge strane javio muški glas prosiktao sam:

"Ne mogu vjerovati, ovaj svijet je prepun budala! Odmah da ste našli koja je ekipa namjestila uređaje u T-ovom dvorištu i sve da ste ih suspendirali! Smjesta! I provjerite pritom jesu li možda podmićeni da zabrljaju!"

Mislio sam prekinuti vezu ali tada sam iznenada skroz puko! Naglo sam prinio mobitel usnama i zaurlao iz sveg glasa:

"Treperava svjetla, majmuni jedni! Nije vam Božić! Kako samo mrzim kretene - i moja bi baka bolje od vas namjestila te uređaje! Vidjet ćete svog boga kad se vratim!"

Nešto kasnije, dok sam namještao mobitel u držač pored volana, već sam se prilično smirio. Moj auto je jurio u noć gutajući bijelu crtu, a ja sam duboko uzdahnuo zavrtivši glavom. Tužno sam pomislio:

"Kuda li to samo ide ovaj svijet...više se nikome ne može vjerovati!"


Vaš Ddadd :)


Post je objavljen 28.12.2006. u 03:14 sati.