slušam tišinu govora.,.,zid govori. Priča o životu. O kojem životu? O tome da ćemo
svi umrijeti!ali zašto.,.?zašto onda postojimo?rodimo se i već je ispaljen naš metak.,.,
i samo je pitanje vremena kad ćemo ga dostići..,možda svojom nadljudskom mržnjom
prema svemu kai treje.,.cijeli život živimo prestrašeni , oblikujući se u automat
koji osjeća samo potrebu da izbjegne taj metak.,.kaznu zarađenu rođenjem.,.
a vrijeme nam se smije za vratom.,.znamo da nas negdje čeka,.,.da nam skrati
put smrti.,.živjeti ili umrijeti,tražiti ili čekati?znam,doći će vrijeme kada će nas
metak osloboditi svih dužnosti života i odvesti na vječna počivališta.,.
ali sve ovisi.,.o čovjeku..,ppokušavam pribrati misli.,.,sve je izmješano.,.
i boje i osječaji se prelijevaju na neki čudan način.,.,sjedim nepomična
a beživotnost mi trepti u očima.,.u ruci držim šalicu kave.,.,
pijem guc po guc tog napitka,.,u misli mi se nekako došulja on.,.
iako bi ga trebala negdje zagubiti.,.,metak mog života.,.,.,
zašto misli o njemu?jesam li ga pronašla'??je li on pronašao mene??zar je ovdje
kraj??ali,ja ne želim kraj.,.,koncentracija mi pada.,.,ovisna sam o njegovom prisutstvu.,.,
pred njim sam ono kai jesam.,.ponekad me natjera na plač.,.,i tada ga ne želim.,.,
ali ima i trenutaka kada bi voljela da me sustigne i prekine ovu tjeskobu i probleme kai me muče.,
nastavljam sanjati,otvorenih očiju.,.,um mi se oslobađa..,ja postojim.,.,još sam tu.,,.i znam kai moram činiti.,.ispijam kavu do dna i ustajem.,.sve je normalno..,na svojem mjestu.,.,zaboravljam na
metak.,.,odlučila sam.,.,želim živjeti.,.,uzimam cigaretu i izlazim van.,.,
Post je objavljen 27.12.2006. u 13:44 sati.