Jutro je!
Prve zrake sunca probudile su Sandru a pogled na sat izazvao je razočaranje. Bilo je 7: 30 h a do 7: 45 h morala je biti u školi.
Obukla se, odjurila u kuhinju no nije popila svoj uobičajeni jutarnji kakao. Potrčala je u dvorište i vidjela da ju tata već čeka u autu. Vratila se u kuću, uzela svoj ruksak i zatrčala se prema autu.
Kad je ušla u auto tata ju je začuđeno upitao : «Što je bilo?».
«Ništa. Zaspala sam.» bio je njen odgovor.
Tata ju je odvezao u školu.
No tada se počelo događati nešto čudno, sasvim nevjerojatno. Njezini snovi su se počeli ostvarivati.
Prvo je srela svoju simpu u hodniku prije sata zemljopisa. Nakon zemljopisa imala je povijest. Tada se ponovo ostvario njen san, možda bolje rečeno dva.
Robert (simpa) dozvao ju je k sebi, nježno poljubio i prošaptao : «Volim te! Ne mogu živjeti bez tebe!»
Šapnula mu je : «OK! Vidimo se kasnije.»
Tada s se ponovo vratila u svoje društvo, a njena ju je prijateljica Sara samo upitala : «Što je to bilo?»
Nije odgovorila jer je došla profesorica iz povijesti.
Taj dan profa se činila nekako sretna, tako da je zaboravila da ih danas mora ispitivati. Tako su učili novu lekciju, a pred kraj sata počeli smo su zezati i šaliti.
Zvonilo je a Sandra je potrčala prema vratima kad ju je zaustavio dovik njezine prijateljice.
«Kud si se tako požurila? Zar se nismo dogovorile da idemo do Konzuma? Ha?»
«Znam, Sara. No moram prije toga nešto obaviti. Vidimo se u Konzumu. Ok?»
«OK, Sandra.»
SUSRET
Pojurila je hodnikom ne znajući kuda ide. Razgledavala je hodnik no nigdje da vidi Roberta. Tada je srela njegovog prijatelja iz razreda.
«Bok, Dino! Jesi li, možda , vidio Roberta?» upitala je.
«Hey! Zar ga tražiš? Mislim da je otišao do Konzuma.» odgovorio je.
«Hvala, Dino! » glasio je njen odgovor.
KOD KONZUMA
Otrčala je iz školske zgrade uputivši se prema Konzumu. Dojurila je na cestu, prešla pješački i glavom bez obzira pojurila prema Konzumu.
Trčala je stepenicama kako bi što brže došla. No tada je ugledala nešto u što nije mogla povjerovati svojim očima.
Sara i Robert su bili skupa.
«Što ona radi s njim?»protutnjilo joj je mislima.
Vidjela je kako ga je povukla k sebi i poljubila. Potrčao je stepenicama i naletio na nju, Sandru. Zastao je, začuđeno ju pogledao i upitao : «Što ti je bilo? Zašto me tako gledaš?»
«Šta si radio tamo sa Sarom?» upitala je.
«Možemo li kamo drugo otići ili moramo biti baš tu?» pitao je.
«Tu ćemo biti. » odvratila je.
«Dobro. Sasvim slučajno smo se sreli u Konzumu. Rekla mi je da me ti više ne voliš, a onda me povukla k sebi ……..»
«….. i poljubila. Misliš da to nisam vidjela»
«Ne znam. No ti dobro znaš da te ja volim. Nisam joj povjerovao. Vjeruj mi. Moraš mi vjerovati !! Moraš !! »
Baš u taj čas, došla je njezina prijateljica Sara.
«Sandra, gdje si ti do sada?» upitala ju je.
«Ne razgovaram više s tobom. Nisi mi više prijateljica!!! Da ti to bude jasno!!!» rekla joj je u naletu bijesa.
PONOVO U ŠKOLI
Zvonilo je, te se Sandra uputila do učionice iz kemije jer su imali sat kemije.
Kemičar je stigao nekom brzinom. Ušli su u razred te im je profesor najavio ispitivanje.
Nije znala što da napravi. Njezina prijateljica je sjedila ispred nje i zadovoljno se smijala.
Nije se uspjela ni okrenuti, a profesor je prozvao baš nju, Sandru. Izišla je pred ploču, kad se čula neka vika iz hodnika. Profesor je otvorio vrata a učenici iz susjednog razreda plakali su i vrištali.
Sandra se pitala što se dogodilo, a Dolores je došla do nje i rekla da je Robert ubijen, zapravo ozlijeđen.
Upitala se : «Zar je to dio mojih snova?»
Okrenula se i ugledala Elenu. Bivšu Robertovu djevojku i Sarinu frendicu. Stajala je ispred nje s nožem u ruci. Vikala je : « Ubit ću te kako sam i njega ubila. Ti si lažljivica, lopov, nemaš pravo da živiš. Ukrala si mi dečka. Stalno si govorila da je samo tvoj. Od danas nije ničiji.»
Još jedanput ju je pogledala te otrčala u WC u kojem je napola mrtav ležao Robert. Vidjela je da ima ubod nožem u trbuh. Sandra je pored njega i prošaptala : « Elena je kriva. Zašto je to morala učiniti?»
Ubrzo je došla policija i hitna. Roberta su odvezli a Sandru,Saru,Elenu i još nekoliko učenika odveli na saslušanje u našu školsku dvoranu.
SASLUŠANJE
Elena je uporno tvrdila da ne zna što je bilo dok je Sandra tvrdila kako joj je prijetila i da je rekla kako je ubila Roberta.
Sandrine tvrdnje potvrdilo je i nekoliko učenika iz susjednog razreda.
Elena je odvedena u policijsku postaju dok su ostali pušteni kući.
NA PUTU OD ŠKOLE DO KUĆE
Otišla sam kući ali cijelim putem sam plakala. Nisam još uvijek kužila što se je stvarno dogodilo jer sve se to prebrzo odigralo.
POPODNE
Kad je Sandra od Sanje, Robertove sestre, saznala da je s Robertom sve u redu zaputila se u bolnicu u posjet Robertu. Tamo je zatekla njegove roditelje.
Njegov ju je tata pozvao da im se pridruži te je zamolio da im ispriča svoj dio priče. Sandra je rekla sve kako je bilo.
Saznala je još da je Elena smještena u popravni dom.
NEKOLIKO GODINA KASNIJE
Prošle su dvije godine od strašnog zločina počinjenog nad Robertom.
Sandra i Robert sad su srednjoškolci, a idu čak i u istu školu i isti razred.
Za Elenu ih nije briga, a jedino što znaju je da više ne živi u Rijeci.
Robert i Sandra su sretni i veseli, zaljubljeni i nerazdvojni te žele biti zajedno zauvijek !
(ovo je samo priča i nema veze sa stvarnim događajima).
Post je objavljen 27.12.2006. u 13:46 sati.