Prvo, moram se zahvaliti sestrični koja mi daje da se koristim njezinim kompjuterom i internetom,.
...
Drugo, pozdravljam sve i stvarno mi je žao što me nema ni da vama ostavljam komentare jer stvarno ne volim izbivati, pogotovo ovako dugo.
...
Treće, pisala bih o svačemu, ali ni za to baš nemam previše vremena.
Stvari se nisu baš drastično promjenile, no eto, kosa mi je sve crvenija, oči sve zelenije... :)
...
I nekako baš u zadnje vrijeme razmišljam o prijateljstvima koje imam... Koliko sam u biti zahvalna.
...
Stvar koja je jako utjecala na mene zadnjih tjedan, možda i zadnjih par mjeseci… Definitivno je onaj osjećaj Coca-cole u trbuhu (ne volim izraz «leptirići u trbuh»).
Ne, ne želim reći da sam zaljubljena i da mi se ovo nikad prije nije desilo… Nije o tome riječ.
Jednostavno ovo nisam očekivala. Ali eto, vrijeme i ljudski karakter je učinio svoje.
Osobu koju sam smatrala prijateljem, sada gledam drugačije.
Ne zbog mene, zbog njega. Khm...
Da, znam, napisah stvari koje su u biti dosta priglupe i neshvatljive.
No tako je to kod osjećaja…
...
Fali mi... :(
Post je objavljen 27.12.2006. u 13:39 sati.