Marketing
ja mislim da prinčevi postoje?!!!
Jeli postoje prinčevi na bijelim konjima ili su oni samo mit????
Ja msilim da postoje...
Zašto???
Zato!!!
Mislim da svatko ima svoju polovcu..
Mislim da svatko ima osobu koja mu je suđena...
Lijepo je vjerovati da postoje prinčevi....
Ja mislim da je moj momak moj princ...
Izbavio me iz tame,iz vrtloga boli,straha...
Izbavio me iz patnje...
Izbavio me od propasti...
Vratio me u život...
Vratio mi nadu i vjeru...
Vjeru u ljude,ljubav...
Vratio mi se sjaj u očima...
VratiO mi Je osjećaje...
Dopustio mi da osjetim sunce na svojoj kože....
Dopustio mi da gledam nabu puno zvjezda....
Odveo me daleko,daleko od njega....
I ne dopušta da me ponovo slomi...
Moj princ...
Da,princ na bijelom konju...
Još se sad sijećam dana kad sam ga prvi puta vidjela...
Njega i njegove prekrasne tamne oči...
Stajao je tamo,s svojim prijateljima...
Ima je crvenu majcu i kad sam ga vidjela odsjekle su mi se noge,glas je počeo drhtati a srce ludo kucati...
Morala sam ga upoznati...
Ima je nešto posebno u sebi...
Ona j faktor X!!!
Morala sam doći do njega...
Od tog trena Nikola je za mene bio tek neka mrvica na mom srcu...
Znate što,taj dan sam rekla svojoj frendici Jeleni da ću Nikoli reći da imam dečka koji se zove Marko...
Da ću mu lagati....
Koja slučajnost ili sudbina..??
U tom trebnutku nisam znala kaon se taj dečko zove....
I upoznala sam ga...
MARKO!!
Tad se nisam sijetila kaj sam rekla frendici...
Svaki trenutak koji sam provela s njim od dana našeg prvog susreta...
To je bilo upoznavanje....
Nedavno mi je rekao da dok me vidio naslonjenu na kameni stup kod pointa da je pomislio da ga neko zeza...
Da tak lijepa cura sigurno čeka drugoga----(to je ion rekao)
Sijećam se kad sam se okrenula i vidjela ga---
Noge su mi se odsjekle...
Srce je ludo kucalo...
Mislim da je postoji LJUBAV NA PRVI POGLED...
I svaki trenutak koji sam provela s njim je poseban...
Počevši od šetnja gradom,sijedenja kod fontane,gledanje neba puna zvijezda,naših razgovora i zezancija...
Naših zafrkancija...
Kad se svega sijetim nekako me ugrije oko srca....
Nedostaje mi...
Vidjeli smo se zadnji put na polnoćki...
Došao je na polnoćku...
Nitko to nikad nije napravio za mene,,,,
On živi pokraj Vž i došao je bicom...
Nisam to tražila od njega...
On je došao....
Hm,,nedostaje mi njegov glas...
Njegovi dodiri,poljupci....
Naši razgovori,naše šale...
Pitam se ponekad da li ja zaslužujem njega...
Možda on treba neku bolju curu....
Ne želim ga izgubiti.,..
Samo s njim se osjećam sretno i sigurno---
Samo on mi mami osmojeh na lice....
Svi kažu da blistam...
I da Volim Marka...
Volim,.,,
Post je objavljen 27.12.2006. u 12:25 sati.