Marketing
Tren
Bilo je lijepo na polnoćki, svečano, bez aluzija na dnevno-politička zbivanja i držanje prodika mladima o tome kako nisu odgovorni i slično. Konačno Božić obilježen duhovnošću i uz obitelj dan i noć. Nisam ljubitelj vatrometa jer me previše podsjeća na rat, na one svjetleće grozdove koje su izbacivali borbeni zrakoplovi neke bivše vojske koja se okrenula protiv svog naroda. Već sam pisao da sam, nadam se zauvijek, prebolio ratnu traumu vezanu uz zračne napade, pa eto kad se čovjek najmanje nada, slike iz prošlosti navru iz sjećanja. Božić pobjeđuje čak i to i nisam se dao oneraspoložiti, no čak i ja noćobdija nisam mogao dugo čamiti pred TV-om, pa sam otišao spavati odmah nakon čaše crnog vina. Sinoć mi je bijela mačka podletjela pod automobil i nije joj nije bilo spasa. Pomislio sam odmah na ono malo mače koje sam pokupio i izliječio, a kasnije je jednostavno nekud zbrisala i nikad se više nije pojavila. O tome smo na ovom blogu naširoko pisali. Okrutne li statistike, jednu spasiš, jednu ubiješ. Stvarno katkada ne možeš utjecati na sudbinu. Ova mačka od sinoć munjevito se zajurila iz mraka, ravno pod kotače, tolikom brzinom da nisam stigao niti dotaći kočnice. Kao da je željela samoubojstvo. Život izgubljen u trenu. Razmišljam o tome kako je narod Inka imao okrutan ritual žrtvovanja ljudi u čast Suncu. Navodno su milijuni ljudi mirno čekali u redovima da se popnu na vrh piramide gdje im je krvnik odrubljivao glave. I druge civilizacije imale su rituale žrtvovanja, kako bi se navodno umile bogovima. Gledao sam sinoć na njemačkoj TV dokumentarac o tsunamiju od prije dvije godine. Čudne i okrutne igre prirodnih katastrofa u dane velikog svetkovanja diljem svijeta. Sve loše dogodi se u trenu, a ono dobro traži više vremena i čak trajanje.
Post je objavljen 27.12.2006. u 09:51 sati.