Ekipa s američkog CBS-a nije, vjerojatno, imala ni na rubu pameti da bi se epizode JAG-a iz prethodnog posta - u mračnom umu jadnika iz jedne od tranzicijskih wannabe demokracija - mogle rasplesti na način koji nisu planirali. Viša instanca, moderno ministarstvo propagande umaskirano u američkoj TV i filmskoj industriji, također nije računala s takvim ishodom. Međutim, moj je mozak te večeri bio predisponiran: poslane signale putem pitke melodramatske domoljubno-propovjedničko-ratne TV sapunice filtrirao sam obojenim naočalama i u epizodama doživio iskustva koja televizijski prijemnik, zapravo, nije emitirao...
Joseph Goebbels čovjek je čije će ime tek rijetke analfabete ostaviti s velikim upitnim znakom iznad glave. Ministar propagande Trećeg Reicha, jedan od pokretačkih kotačića stroja zbog kojeg je 20. stoljeće u povijesti ostalo podvučeno debelim crnim flomasterom... Da je živ, vjerojatno bi bio skupo plaćeni dužnosnik jedne od vodećih svjetskih TV kuća. Čovjek je znao kako ljude uvjeriti u određene stvari, iako im one na prvi pogled djeluju odbojno i nelogično. Danas bi se sjajno snalazio u zamuljenom globalnom akvariju, predstavljajući ga izgubljenim ribicama kao akvatorij na rajskom pacifičkom atolu...
No, baš nas briga za preminulog nacionalsocijalističkog medijskog meštra. Vodećim lutkarima ionako ide sjajno u predstavi s marionetama koje poslušno plešu pred svojom oduševljenom publikom. Roditelji se u društvu djece neuspješno predstavljaju preodraslima za ono što im Vrhovni lutkar prikazuje... Zabava, zabava, zabava, to je što im svima treba, bez obzira na godine. Potreba za kanaliziranjem niskih strasti nalazi se u svima, nužan je tek odgovarajući otvarač pa da iz boce istine o ljudskoj naravi izađe duh koji se ni nakon nekoliko desetaka tisuća godina nije uspio utopiti u rujnom vinu povijesti čovječanstva...
Razmišljam već nekoliko mjeseci, i sve mi je jasnije što to lutkari od mene žele. Nema tu mnogo mističnosti, sve je prilično jasno, prizmeno, transparento:
Samo moram biti ono što jesam, ono što u suštini jesam.
Čovjek.
Slijediti nagone koji su mi, a što se može, po prirodi usađeni. Instikt je, na kraju krajeva, jači igrač od uma. Charles Darwin najbolji je dokaz, tko smo mi da osporavamo takvog mislioca?
Kad nam se spava, neka spavamo. Kada nam se jede - žderimo. Kad je vrijeme za seks - zagrabimo rukom, to nam je u prirodi. To se od nas i očekuje, da veselo prihvatimo ono što nam Veliki Lutkar servira: nas same...
Problem, međutim, nastaje kada ne znamo tko smo, kog vraga ovdje radimo, zašto smo tu, kamo idemo i - što zapravo želimo...
No, zastat ću s načinjanjem teških egzistencijalnih pitanja: prazninu koju će stvoriti postavljeni upitnici na svakoj od navedenih rečenica popunit će oni kojima je to osnovna zadaća.
Budimo realni, doba je globalne informatizacije društva, svako u svakom trenutku može saznati bilo što o svakome... Duhovnost i filozifija trivijalizirani su mitovi spremljeni u skladište za odlaganje lijepih uspomena i alata za kojima ćemo posegnuti tek kad nam se istroše - napredniji. Živimo za trenutak, živimo za današnji dan, pustimo brigu na veselje i opletimo po neumjerenom konzumiranju - apsolutno svega!!!
Najvažnije je da ništa nije važno, osim neposrednog užitka, beskonačne predstave u kojoj su glavni akteri zapravo mi - publika. Unisoni kolektiv uobličen u masu bez boje, okusa i - oblika...
...
Gospodari plime računali su da ću one večeri pojesti još jedno veliko Govno koje su mi lijepo upakirali i još ljepše servirali. Meštri moderne komunikologije čija je pozornica Svijet, a publika je ta koja drži njene - daske...
Međutim, prepoznao sam smrad!!! Predispozicija me spasila, godine naoko beskorisnog studiranja naučile su me da u blještavilu uvijek tražim tamu, a u simfoniji mirisa - kanalizaciju.
Drek sam izolirao, bacio u školjku i povukavši odvod zamislio preuranjenu Novogodišnju želju:
Neka popusti još jedna daska na Pozornici života, neka se od Matice otkinu dvije nove asimilirane svijesti, nek' američki marinci, pred televizijskim kamerama, u Umm Qasru prošeću moždanu tekućinu još trojici prljavih iračkih terorističkih mamojebača!!!
Otpor nije uzaludan, asimilacija nije provediva.
Ovaj Borg, naime, ima jednu veliku, smrtnu manu: umjesto da pokorava usvajanjem tuđih, on to pokušava izvesti nametanjem vlastite kulture!!! A to je nesavršenost koja vodi u propast, jer:
--> množenje s nulom uvijek daje - nulu!!
I zato, dragi moji Amerikanci i propagandistički meštri koji posredstvom hrpetine retardoidnih mini, maxi i mega serija i filmskih uradaka pokušavate ukazati na blještavilo vaše takozvane civilizacije zapamtite ovo:
Koledarit na Božić neću nikada!!!
Sjest ću u bakinu sobu, ugasit svijetlo i uz tri mandarine uživati u istinitim pripovjetkama o životu kakav je bio nekada, bez World Trade Centra, Djeda Božićnjaka, Grinča, koledara, šoping-ludila... Ti parazitni potprogrami Matice imaju funkciju popunjavanja praznina pokraj egzistencijalnih pitanja iz onog zabačenog skladišta, a naši lutkari ovdje su tek kodovi u tim potprogramima. Kodovi s greškom, kodovi s virusom zbog koji su Matica i Kolektiv osuđeni na - samouništenje.
Dogodit će se to jedne godine u bliskoj budućnosti, negdje oko dvadesetipetog dana u prosincu mjesecu, nakon što i posljedni Imam - zakoledari...
Post je objavljen 27.12.2006. u 00:24 sati.