Marketing
nostalgija...večeras...
Večeras me drži neka nostalgija...za prošlim vremenima, izgubljenim prijateljima, blijedim uspomenama, toplim suzama, majčinim zagrljajima, šalicama mlijeka prije spavanja, za prvim poljupcem, šetnjama pokraj mora, starim pjesmama, za njegovim očima, za iskrenim osmjehom, za pravom osobom. Mislim na ono što je bilo, a neće se vratiti. Mislim na sve one ljude koji su prošli kroz moj život ostavljajući svoj trag. Primjećujem da uvijek slijedim one koji odluče proći brzo, bez ikakvog traga, a zapostavljam one koji se trude učiniti ga što jasnijim i dubljim. Možda tako treba biti. A možda i ne. Večeras se sjećam stvari koje sam davno zaboravila. Izgleda da ipak nisam. Večeras budim uspomene koje ne bi trebala. Znam da ću požaliti, ali...ne mogu se oduprijeti, jače je od mene. Još jednom se osvrćem, gledam u prošlost, tražim razloge. Opet svira ona stara melodija, vuče me istim putevima sna u nekadašnji svijet...isti onaj za koji lažem samu sebe da više ne postoji. Opet su tu isti ljudi, isti smijeh, iste riječi...ne želim ih više pustiti od sebe, a znam da ću morati. Juto ih neće voljeti kao ja.
Prepuštam se uspomenama, neka me lome po zadnji put, neka odnesu sa sobom ovo što je ostalo od mene, neka skinu s mog lica ovaj osmjeh kojim prikrivam tugu, neka učine da me svi zaborave. Tako je najbolje. Nostalgija za onom nekadašnjom iskrom u mom pogledu, u pogledu onih koje volim. Nestati će zorom, znam. I nije mi žao. Takva sam večeras.
Post je objavljen 27.12.2006. u 00:00 sati.