Marketing
Iz dana u dan, iz lekcije na novu lekciju...
Zalutala u nekom vremenu, vremenu bez granica, plešem uz Ritam Života.
Muzika, lagano, poput proljetnog lahora teče baš onako kako volim. Uz cvjetne note i melodiju vječnog optimizma, polako se krećem po svojoj Cesti Života.
A onda...
Onda je jedna osoba ušla u moj život.
On.
Nikada mi ništa posebno nije predstavljao.
Za razliku od onih postova gdje se tuguje za neprežaljenim ljubavima, ja sam ovog puta odlučila napisati nešto malo drugačije.
Post o zivotnoj lekciji koja se ponavlja sve dok je ne naucimo...
...iskazana kroz temu ljubavi.
Našli smo se jednog vedrog zimskog dana, sasvim slučajno.
Nije proslo dugo vremena, i nešto je više iz tog susreta izašlo. Nije da sam to zaista željela, nije da sam ga zaista voljela, ne nije...
I dalje sam plesala svoju Melodiju, misleći kako je život maskenbal. Čim nas je više, bit će zabavnije, pomislih.
Zašto ne bi zajedno zaplesali i učinili si život ljepšim?
Ništa mi nije stajalo na putu. Bila sam slobodna, željna novih avantura i promjene u životu.
Sve je bilo krasno. Osim onog najvažnijeg. Moje je Srce patilo.
Jer, mic po mic, On mi je počeo oduzimati vlastitu Melodiju i nametati neku novu. Neku ružnu, glasnu, drečavu, koja je svakim danom postajala nepodnošljivija.
Željela sam se vratiti opet svome Srcu, kojeg sam tako zapostavila, svojoj Melodiji i svojoj Cesti Života. Jer shvatila sam da ono po čem sam hodala, bila je neka slijepa ulica bez sretnog završetka i bez onog blještavog maskenbala kojemu sam se nadala.
I jesam, vratila sam se.
A moj je život opet postao pravilni otkucaj Melodije Srca, polagano se vraćajući ritmu kojeg je znalo samo moje Postojanje.
I tog trenutka sam shvatila najvažniju životnu lekciju.
Ili, možda više njih.
A prva je bila da nikada više svoje Srce ne smijem bacati u zapećak. Jer ono je cijelo moje Biće, postojanje, cijela Ja. Negirajući svoje Srce, negirala sam samu sebe i cijeli svoj život.
Druga je bila da više nikada ne smijem dopustiti da me izbace iz vlastite Melodije, iz vlastitog života, kao da sam bezvremensko biće kojemu ništa nije važno i koje se može njihati na svaku notu koju Život zamisli.
A treća je bila da ću svaku svoju lekciju ponavljati sve dok je potpuno ne savladam i naučim. A onda krećem na novo gradivo.
Čim je viši nivo, teže je gradivo, no slađa je i pobjeda nakon svakog položenog ispita.
I zato, nimalo shrvana vlastitim pogreškama, i dalje hrabro krećem koracima punim života kroz svoju Cestu. Znam da su neki krivi, znam da su ponekad loši ili neispravni, ali najbolji za mene.
Jer, život je Lekcija. I bit će proživljen punim duhom samo ako se odvažimo proći kroz sve ispite koje nam zadaje, umjesto odabiranja lakših puteva i svjesnog skretanja u slijepe ulice.
*
Uživajte, dragi moji blogeri, u svakom svojem koraku, i nikada nemojte pomisliti kako su krivi ili neispravni.
Jer baš takvi kakvi su, savršeni su za vas i za vaš život koji ne može biti proživljen nikako drugačije, već samo onako kako vi to znate i možete!
Post je objavljen 26.12.2006. u 23:09 sati.