Rano otkrivanje raka
Doktori kažu da je za uspješno liječenje karcinoma najbitnije što ranije otkriti bolest. Evo kako je to išlo kod mog susjeda. U travnju i svibnju više je puta posjetio svog liječnika i žalio se da ima slab apetit, da je oslabio i da osjeća bolove u predjelu želuca. Doktor mu je stalno govorio da dobro izgleda i da to nije ništa i da je normalno za njegovih 70 godina. Preko veze je u lipnju primljen kod internista, koji je utvrdio čir na želucu. I tako se stvar zavlačila dok nije slučajno došao u ruke pravom doktoru, koji je, s obzirom na uznapredovale simptome, pregledom utvrdio rak želuca. Susjed je dotad već strašno izmršavio, tako da su mu kemoterapije zapravo vratile apetit i dobio je desetak kila u slijedećih mjesec dana. Kemoterapijama su mu pokušali smanjiti tumor u uznapredovaloj fazi. Sjećam se kad su mi njegovi rekli da mu je doktor rekao da ima još 3 do 6 mjeseci. Prije dva mjeseca je operiran u Zagrebu, no odonda gotovo da i nije izišao iz kreveta. Izvadili su mu želudac i dobar dio debelog crijeva i još neke "sitnice", što je za čovjeka od preko 70 moglo značiti samo jedno - samo ga je velika sreća mogla spasiti. A takva se sreća rijetko ili nikad događa. Umro je za Badnjak u teškim mukama, samo je kostur od njega ostao i koža koja je visjela na mjestima gdje je nekad bilo meso. Sav u ranama od ležanja, sav u najgorim zamislivim mukama! Treba li još nešto dodati ranoj prevenciji karcinoma kod nas kad ista zapravo i ne postoji? A eutanazija? Čovjek je do kraja bio pri svijesti, a već mjesecima je znao da mu nema spasa i da će skončati u najgorim mukama. Zašto on ne bi imao pravo odlučiti kako će umrijeti?
Najljepši dar za Božić
Nakon totalnog crnjaka red je otići na suprotnu stranu - na rođenje! Prijateljica je jučer rodila klinca od 3600 i nešto grama i 53 cm dužine. To je najljepši poklon za Božić, nitko nije dobio bolji! Svake godine, za vrijeme Božića, on će imati dvostruko slavlje - rodio se kad i Isus!
Etiopija protiv Somalije
Nakon najljepše vijeti, opet dolaze crnjaci. Dvije od najsiromašnijih zemalja na svijetu, u kojima svake godine milijuni umru od gladi, raduju već godinama. Bolje je reći - desetljećima. Neko je vrijeme taj sukob bio u "fazi mirovanja", a u nekoliko je zadnjih dana eskalirao u totalni rat. Etiopska vojska napreduje prema glavnom gradu Somalije, Mogadishu, i za dan-dva će ga, kažu, osvojiti. Te zemlje vuku probleme otkad su ih osvojili porobljivači Englezi, Francuzi i slični i uništili dotadašnji poredak, koji je kako-tako funkcionirao. Osvajači su razorili kompletno društvo i podredili ga svojim potrebama, odnosno krađi, pljački i pustošenju svega na što su navikli. U prošlom su se stoljeću te zemlje uglavnom oslobodile osvajača i postale samostalne i suverena. Ali samo na papiru, jer je strani utjecaj u njima itekako ostao. Danas te zemlje većinu svojih proračuna troše na kupnju oružja uglavnom zapadne proizvodnje, a u strateške investicije se ne ulaže ništa. Stalno se ratuje i u isto vrijeme masovno umire od gladi. To samo pokazuje da takav poredak tamo nije zbog naroda i u njegovoj službi, nego su svi koji to rade zapravo sami sebi dovoljni i rade sve to samo da bi dobro napunili džepove. Naravno da i tamo gine samo najgora bijeda, oni koji nemaju kuda nego u vojsku. Uostalom, zar tako nije i u Iraku i svuda drugdje u kriznim žarištima?! Tko je u ovim našim krajevima predstavljao UNPROFOR-ce?? Nekakva ekipa kojoj je jedini cilj bio da im mandat što brže i što mirnije prođe, a bolio ih je k.... za nas ovdje. Uostalom, teško je njima bilo shatiti naše probleme kad su oni dolazili sa drugog kraja svijeta, kao što i mi jako teško možemo shvatiti njih. Ali kad djeca umiru od gladi, rat nikako ne može i ne smije biti važniji!
Post je objavljen 26.12.2006. u 22:24 sati.