Marketing
Napokon sretna
Sretna sam, nakon dugo vremena sam doista sretna, možda se samo božićni duh uvuko u mene (iako ne vjerujem u te stvari no dobro...) Davno sam se posvađala sa svojim naj frendom i mislila da više nikad neću razgovarat s njim, takav osječaj nikad nisam doživila, kao da je nestao dio mene, no prekjučer sam progutala ponos i otišla k njemu, nadajuči se da će mi ipak oprostiti, da će mi se smilovati barem na badnjak, da će me poslušati što mu imam reći... I tako sam krenula pognute glave, putem gledajući sve te sretne ljude što se vesele božiću i blagdanima dok je meni na umu bila samo jedna stvar, kako mu reći što zbilja osjećam, da nemogu bez njega, da ga volim (kao frenda naravno) i da mi užasno fali... Put mi se nikad nije učinio dužim... Srce mi je užasno lupalo, misllila sam da će iskočiti van... No skupila sam hrabrosti i pozvonila na vrata, otvorio je nakon što sam par puta pritisnula mjedeno zvonce, kad sam ga ugledala, milsila sam da će mi zaklopiti vrata, no ipak je pristao poslušati me, kad sam počela govoriti, nisam očekivala da će me zbilja slušati, mislila sam da će me izbaciti van, no to se nije dogodilo, slušao me do kraja, i na kraju rekao dvije riječi koje su za mene zvučale kao najljepše riječi koje jedan čovjek može izgovoriti... Rekao je "opraštam ti"! nisam se mogla susdržati, zagrlila sam ga tako jako, ne želeći ga nikad ispustiti iz zagrljaja, ne želeći da se ikad više odvojim od njega, toliko mi je stalo do njega! Provela sam Božić sretna, sretna što sam ga dobila natrag, dobila sam natrag osobu do koje mi je bilo najviše stalo... Dobila sam svoj duhovni dar, najljepši koji itko može poželjeti... svog prijatelja... S malim zakašnjenjem, SRETAN BOŽIĆ SVIMA! 
Post je objavljen 26.12.2006. u 20:56 sati.