Dim i plamen Pearl Harbora – početak pakla
Požari su bjesnili na sve strane, a sa svih krajeva luke dizali su se veliki oblaci dima. Kroz ruševine sanitetski timovi izvlačili su ranjene, a bijeli motorni čamci označeni velikim crvenim križem preplavili su luku. Vatrogasni brodovi hitali su na sve strane prema zapaljenim brodovima sipajući protupožarnu pjenu po brodovima koji su gorjeli. Remorkeri i pomoćni spasilački timovi tehničke službe ulagali su nadljudske napore da pomognu brodovima koji su se naprezali da se održe na površini. Sve je to pružalo strašnu sliku pakla koji je oluja japanskog dvosatnog napada nanijela nad Pearl Harbor. Japanci su proveli zadaću strogo prema planu – napad je usmjeren isključivo na američke bojne brodove dok su ostale plovne jedinice stradale gotovo slučajno. U svom sljepilu uništavanja BB japanski zrakoplovi ostavili su gotovo netaknute mnoge ključne objekte. Tako su neoštećeni ostali mnogobrojni spremnici dizelskog goriva za brodove i gotovo sve radionice i arsenali za popravak brodova. (Athumanunh je sasvim siguran da je bilo kudikamo unosnije da su baš ti objekti napadnuti i uništeni, jer bi na taj način bilo nemoguće jedno duže vrijeme izvršiti popunu i opskrbu Pacifičke flote USN. Ovako je samo glavnina Pacifičke flote bila onemogućena u djelovanju dok su pomoćne snage i dalje bile u punim sastavima.)
Kada su se japanski zrakoplovi iz drugog napadnog vala spustili na svoje nosače zrakoplova, već su zrakoplovi prvog vala bili popunjeni gorivom i streljivom i bili su spremni za novi napad. Zapovjednik japanskih snaga u napadu kapetan bojnog broda (odgovara činu brigadira – po Athumanunhu) Fušida, uz potporu svih svojih zrakoplovnih časnika, tražio je od admirala Naguma odobrenje za opetovani (treći) napad obrazlažući taj zahtjev time što su još mnogi vrlo važni objekti ostali neoštećeni. Međutim, admiral Nagumo glatko je odbio taj zahtjev navodeći četiri jaka razloga protiv: 1) Izvršena dva napada su Amerikancima nanijela očekivane gubitke koje opetovani treći napad ne bi povećao znatnije; 2) usprkos postignutom početnom iznenađenju američke snage brzo su se sredile i opetovani napad sigurno bi doveo do većih vlastitih gubitaka; 3) najvjerojatnije američkih 50 % bombardera je ostalo neoštećenih, a nemamo ni pouzdane informacije gdje su ostale plovne jedinice američke flote u okolnim morima, a posebno gdje su nosači zrakoplova kojih nije bilo u luci, ne znamo ni gdje su američke podmornice; 4) u potpuno inferiornom smo položaju poradi slabog izviđanja, a i u dometu smo zrakoplova s američkih kopnenih uzletišta. Nakon toga svi japanski brodovi primili su žurne zapovijedi za izvlačenje iz napada po strogo razrađenom planu. Japanske snage nisu se ni pokušale potruditi provesti neko izviđanje kako bi se otkrili položaji preostalih američkih skupina iz sastava Pacifičke flote. Japanski brodovi plovili su punim brzinama s namjerom da se što prije izvuku van domašaja američkih snaga. Dakako, ni američke snage više nisu spavale, ranjeni div kao da se naglo probudio iz sna. Američko zapovjedništvo na Havajskim otocima strahujući da će nakon početnih napada japanske snage izvršiti kopneni desant, podiže opću uzbunu. Sve američke postrojbe zauzele su svoje obrambene položaje, sve motriteljske postaje započele su s radom 'NON-STOP', sve protuzrakoplovne bitnice bile su u 24-satnoj spremnosti za djelovanje, a svi zrakoplovi rulali su na uzletištima u dvominutnoj spremnosti za polijetanje. Eskadra u kojoj se nalazio CV USS Enterprise, kojom je zapovijedao energični i borbeni admiral Halsey, odmah je u zrak podigla sve izvidničke zrakoplove koji su pretraživali zapadnu stranu mora otoka Oahu. Naravno da njegovi zrakoplovi nisu ništa pronašli, jer cijela je japanska flota bila sjeverno od otoka Oahu. Još tijekom trajanja napada na Pearl Harbor admiral Kimmel uputio je radiogram eskadri nosača zrakoplova USS Lexington, koja je bila oko 400 milja južno od otočja Midway: 'Presretnite i uništite neprijatelja! Vjerujemo da se on povlači smjerom Pearl Harbor – Jaluit. Istu poruku čuje sada i admiral Halsey, pa on u zrak podiže sve svoje torpedne zrakoplove koje prate lovački zrakoplovi. No, procjena admirala Kimmela bila je skroz kriva. Obije američke snažne eskadre krenule su prema jugu s namjerom da presjeku naznačeni smjer japanske flote, ali zapravo obije američke eskadre tako su se samo udaljavale od japanske flote. Da bi Athumanunhu opet sve bilo nejasno i krajnje zbunjujuće američka radarska postaja velikog dometa na otoku Oahu otkrila je stvarni položaj japanske flote, jer je pratila japanske zrakoplove koji su se vračali na sjever (sasvim je logično da ih tamo očekuju nosači zrakoplova, a ako su tamo nosači zrakoplova, tamo je i ostatak flote – po Athumanunhu). Ovaj podatak je do admirala Kimmela putovao gotovo nezamislivih 48 sati (ama da ga je nosio puž morao je biti na stolu admirala kudikamo ranije – po Athumanunhu). Opet još nešto strašno zbunjuje Athumanunha. Naime, uvijek budna radio-prislušna postaja u Washingtonu uhvatila je dramatičnu poruku s Havaja: 'Zračni napad na Pearl Harbor! To nije vježba!' Na stolu zapovjednika mornarice (USN) admirala Starka bilo je to istog trenutka, a on je s ministrom Knoxom u 1347 o istomu izvijestio predsjednika Roosvelta. Tek u 1428 predsjedniku stiže dramatično izvješće o strahotama napada na Pearl Harbor, a on tek u 1500 poziva novinare kako bi o svemu izvijestio naciju. U slijedećih šest tjedana Amerikanci na sve strane šalju pojačanja, a najviše prema dalekim bazama smještenim na otocima u Tihom oceanu. Amerikanci potpuno zaboravljaju na položaj japanske flote i uopće ne razmišljaju što bi se dogodilo da je japanska flota presrela neke od tih konvoja prijevoznih brodova koji su krcati vojnicima i ratnim doknadnim materijalom. (Athumanunh ne želi ni pomišljati kakva bi to bila katastrofa i kakvi strašni gubici bi pogodili Amerikance) No, Athumanunh ne razumije ni poteze japanske flote koja je morala znati da će američka pojačanja hitati prema njihovim bazama na otocima u oceanu. Naime, Japanci su se nakon napada na Pearl Harbor okrenuli svojim težnjama u jugoistočnoj Aziji, a na Amerikance kao da zaboravljaju, pa morali su bar podmornice poslati na plovne putove i na prilaze otocima na kojima se nalaze američke baze. No, čak ni to nisu učinili. Athumanunhu preostaje samo da vjeruje da je ratni kaos potpuno blokirao moždane vijuge i jednih i drugih zapovjednika, no, prave i strašne bitke tek su trebale početi u uzavrijelom kotlu Pacifika.
Post je objavljen 26.12.2006. u 19:03 sati.