Možda je prošao život cio od onoga dana kad sam je sreo, kad ugledah te oči plave i kosu pokošene
trave...
Ali pomislih da je ona i nečuh zvuk onog zvona što u smrt zove polako, a
da sam znao vječito bi plako..
Ruku mi pruža kao da me pita: "Voliš li polja, rijeku ili žita?"
I pruža mi ruku što drhti ka tužnome vapaju smrti!
I tek tada saznah pred kim stojim pred onim što provodi ispijane noći i dane
u dimu marihuane..
Htio sam ljubavlju da sperem drogu, jer što je ona skrivila Bogu?
Zvala je mjesec i zvijezde da joj suzde..Željela je da voli i voljena bude...
Uzalud bijahu sve moje nade umriješe te oči plave boje, a ja preklinjah
dolazak onog dana i zlo što nosi marihuana...
Ana, djevojka plavih očiju i kose, imena što ih 1000djevojaka nose..
Doći ću i ja jednog dana, tamo gdje si ti moja voljena Ana...
Na grobu njenom ja zaplakah prvi i ove riječi ispisah od krvi:
"Umrla je u snivaju kišnog dana, bila je lijepa, a zvala sa Ana"
A znala je da narkomani dugo ne žive, da se oni kratko snovima dive...
Voljela je da bode svoje vene, voljela je život, a možda i mene...
Post je objavljen 26.12.2006. u 16:34 sati.