Marketing
PROKLETSTVO ŠTEFANJSKOG DORUČKA
Nekad stvarno pomislim da fakat nemam sreće. Današnje jutro nije iznimka. A počelo je kao iz snova. Ustanem u 8 ujutro i osjetim blaženi miris kuhanih kobasica.
STRIKE 1: I baš kad pomislim da se raj spustio na Zemlju,zvono na vratima. Dolazi salva susjeda koji su mom starom baš morali osobno čestitati imendan. I moji starci, naravno, pošto su tako dobri domaćini, pozovu sve te susjede unutra na piće. I susjedi, naravno, pošto ne bi htjeli ispast napristojni, prihvate taj poziv. Od staraca dobivam obavijest kako je doručak odgođen do daljnjega.
No,događa se čudo! Susjedi nakon "samo" sat i pol meni osvjetljavaju jutro i odlaze! Sada ništa ne može stati na put mojoj uživanciji! Pred sebe dobivam tanjur s 3 sigurno superukusne samoborske kobasice.
STRIKE 2: Nož približim na 1 milimetar od rajske hrane,kad zazvoni telefon. Isprva nisam mislio da je to imalo važno,no sudeći po brzini kojom su mi starci pokupili tanjur, ponovno me očekivalo sučeljavanje s neočekivanim gostima. Dolazi stari prijatelj mog starog kojeg jednostavno moramo dobro ugostiti.
No,ponovo se događa čudo! Nakon četrdesetak minuta čekanja,ponovo zvoni telefon. Onaj isti prijatelj javlja da ipak neće moći doć u posjet. "Baš šteta",pomislih ja. Taj poziv je napokon mogao značiti samo jedno: sada me fakat ništa ne može spriječiti u konzumaciji omiljenog mi doručka. Starci mi samo moraju podgrijati kobasice koje su već postale hladnije od zimske noći u Vladivostoku.
STRIKE 3: Ponovo zvoni prokleti telefon!!! No, na moju sreću, ovaj put ne zovu neki neočekivani gosti,već samo neki ljudi koji imaju neopisivo jaku želju čestitati mom starom imendan. Dok stari priča na telefon, stara ponovo priprema stol za jelo. Ali, naravno, moralo se nešto dogoditi. Nestaje plina na štednjaku. "Dobro", rekoh sam sebi, "Samo treba promijeniti bocu". Sada, naravno, pogađate da niti tu nije bio kraj. Ventil na boci pod vrlo se čudnim okolnostima zaglavi. Pošto kobasice, kad su hladne, gube sav svoj okus, psihički potpuno izmrcvaren odustajem od bitke i pristajem na naručenu pizzu iz obližnje pizzerije koja radi i na današnji dan.
Nekako čisto sumnjam da ima netko s više nesreće od mene što se tiče ovakvih slučajeva, ali ako ima, neka zna da ga potpuno razumijem.
Sada se povlačim s kompa oporavljati i vidati psihičke rane.
Post je objavljen 26.12.2006. u 12:29 sati.